JOŠ JEDNA CRNA RUPA U CENTRU NAŠE GALAKSIJE

Francusko-Američki tim astronoma je otkrio drugu crnu rupu u centru naše galaksije, Mlečni Put a koja je potpuno odvojena od supermasivne crne rupe za koju znamo već godinama. Ovaj novi objekat sa oznakom IRS 13E, ima masu od samo 1.400 solarnih masa što je mnogo manje od 4 miliona solanih masa koju ima supermasivna crna rupa u centru naše galaksije. IRS 13E je najverovatnije bila locirana daleko od galaktičkog centra, gde se jato zvezda bezbedno formiralo bez uticaja gravitacije velike centralne crne rupe. Sve što je sada ostalo od tog jata je nekoliko masivnih zvezda koje su sačinjavale njegovo jezgro. Te zvezde sada spiralno kruže oko crne rupe
krećući se ka centru naše galaksije.

TROSTRUKA EKLIPSA NA JUPITERU
Habl teleskop je načinio ovaj redak snimak trostrukog pomračenja na Jupiteru, što je događaj koji se dešava samo jednom ili dva puta u deceniji. Io se nalazi u blizini sredine, Ganimed je na levoj ivici planete dok se Calisto nalazi na desnoj ivici. Astronomi su testirali novu tehniku tokom pravljenja ovog snimka. Oni su ubrzali Hablov sistem za praćenje tako da je Jupiter prošao kroz njegovo vidno polje mnogo brže nego što je uobičajeno. Ovo im je omogućilo da načine rapidne snimke planete i meseca koje su zatim složili u jedan snimak koji pruža mnogo više detalja nego samostalan snimak.

MARS
Serija istraživačkih rezultata o postojanju vode na Marsu, a koje su uradili različiti naučnici, povezani sa "Mars Exploration Rovers" projektom, objavljena je u "Jurnal Science" publikaciji. Iako su naučnici objavili svoje radove pre više meseci, ovi radovi tek sada pružaju pune dokaze koje je poslao rover "Opportunity" i koji su iscrpno proučeni. Naučnici pretpostavljaju da je Meridiani Planum regija bila jednom prezasićena tečnom vodom dovoljno dugo vremena za podupiranje života.

SETI
Istraživači sa univerziteta u Mičigenu misle da trenutni programi potrage za vanzemaljskom inteligencijom (SETI), možda ne bi bili u mogućnosti da prepoznaju signale od buke obližnjih zvezda. Oni su pokazali da poruku poslatu radio signalima skoro nije moguće prepoznati i razlikovati od normalne termalne radijacije koja dolazi sa obližnjih zvezda. Ako vanzemaljska civilizacija trasmituje signale dugo vremena, oni su verovatno optimizirali svoje komunikacije da bi uštedeli energiju, tako da ih mi ne bismo mogli prepoznati ako bismo ih i čuli.

MISTERIJA PRAŠINE U SVEMIRU
Da je rani svemir sadržao mnogo više prašine nego što su astronomi očekivali, otkriveno je zahvaljujući teleskopu Spitzer. Ovo otvara pitanje kako je svemir postao mnogo "prašinast" tako rano. Regularnim zvezdama su potrebne milijarde godina pre nego što počnu davati velike količine prašine. Ali velike, masivne zvezde se mogu formirati brzo i eksplodirati kao supernovae za 10 miliona godina. Problem je što ove eksplozije proizvedu ogromne količine vrele prašine, a veoma male količine hladne prašine što je vrsta pronađena u ranom svemiru. Misterija se očigledno i dalje nastavlja.

SUNCE I DRUGE ZVEZDE
Astronomi sa Harward-Smitsonian centra za astrofiziku veruju u mogućnost da je naše Sunce milijardama godina ranije moglo ukrasti nešto materijala sa drugih zvezda. Oni su došli do ovog zaključka na osnovu pokušaja razumevanja orbite Sedne, kojoj treba 10.000 godina da obiđe jednom oko Sunca putujući svojom veoma eliptičnom orbitom iza Kajperovog pojasa. Kada je naše Sunce bilo mlađe od 200 miliona godina moglo je proći pored druge zvezde, cepajuči pri prolasku Kajperov pojas i razmenjujući sa zvezdom velike objekte kao što je Sedna.

PRONAĐENA NAJMLAĐA GALAKSIJA
Habl teleskop je pomogao astronomima da otkriju najmlađu poznatu galaksiju u Svemiru. Ova beba galaksija na udaljenosti od 45 miliona svetlosnih godina je stara svega 500 miliona godina. Njen međuzvezdani gas je "skoro prastar", sadržavajući većinom vodonik i helijum sa veoma malo teških elemenata u poređenju sa starijim galaksijama. Ovo otkriće daje mogućnost astronomima da bolje razumeju kako se galaksije formiraju.

EROS
Kada je NEAR letelica prišla asteroidu Eros tokom 2001/2002 godine, naućnici su pronašli mnogo manje udarnih, malih kratera na površini asteroida nego što su očekivali. Ili je mnogo manje malih asteroida u Sunčevom sistemu nego što naučnici pretpostavljaju, ili se nešto dogodilo na površini Erosa što je izbrisalo kratere. Istraživači sa univerziteta u Arizoni misle da su u pitanju "seizmički potresi". Kada god u Eros udari mali asteroid, udar izazove potrese celim asteroidom. Rastresit materijal se pomera po površini, niz padine i na taj način može da ispuni kratere potpuno ih zaklonivši.