NASA će poslati svoj rover "Oportunity" na dno kratera "Endurance", iako zna da rover
možda neće biti u mogućnosti da izađe iz njega. Na dnu kratera se nalazi mnogo naučnih
podataka da je spustanje rovera vredno rizika. Rover još od kraja prošlog meseca proučava obod kratera u potrazi za najpogodnijim mestom spuštanja na njegovo dno bez rizika od prevrtanja. Najbliža vremenska prilika za spuštanje u krater će biti sledeće nedelje, kada će rover doći na južni deo kratera vršeći zadnju proveru nagiba.
NASA je objavila da ozbiljno razmatra mogućnost slanja robotizovane misije za spasavanje
Habl teleskopa, umesto deorbitiranja kroz nekoliko godina. NASA je zatražila od različitih
svemirskih organizacija da iznesu predloge o robotu koji bi mogao biti kontrolisan sa Zemlje,
i koji bi bio u stanju da izvrši komplikovana poboljšanja i popravke koja su prethodno izvršavali astronauti. S obzirom da će Habl teleskop početi da "pada" oko 2007. godine, nema mnogo vremena pa svi moraju požuriti sa predlozima.
Fotografija spiralne galaksije NGC 4402 prikazuje kako galaksija može ostati bez svog materijala za formiranje zvezda. Približavajući se super jatu Virgo, galaksija se suočava sa vetrom koji dolazi iz vrelog jata i koji može dostići temperaturu od nekoliko miliona stepeni. Fotografija je načinjena WIYN 3,5 m teleskopom u Arizoni, i prikazuje kako je galaksija "iskrivljena" ka unapred usled galakstičkog vetra koji duva sa donje leve strane snimka. Jednom kada hladan gas bude oduvan iz galaksije, ona će biti bukvalno mrtva i u nemogućnosti da formira nove zvezde kao regularna galaksija.
Nova fotografija koju je načinio Habl teleskop prikazuje centar Trifid magline iz blizine. Maglina je poznata i kao M 20 objekat i kao NGC 6541. Jedan deo magline sadrži grupu mladih i vrelih zvezda, koje zrače ultraljubičastom radijacijom čisteći okolinu od prašine i gasova. Na drugoj strani magline se vidi zvezda male mase koja izbacuje dugačak mlaz materijala. U odnosu na prethodne snimke mlaza koji su načinjeni 1997. godine, uočavaju se male razlike u obliku mlaza.
SUPER-JATO GALAKSIJA I VELIKI PRASAK
ESA astronomi započinju deceniju dugo proučavanje jedne od najvećih struktura, galaktičkih jata, da bi bolje razumeli prirodu ranog Svemira. Po opšte prihvaćenoj "teoriji naduvavanja" kosmosa, mala kolebanja u početnom stadijumu kosmosa su uvećana velikim praskom. Mikroskopske razlike na početku su postale super-jata galaksija. Prethodno proučavanje je uz pomoć opservatorija X-zraka identifikovalo 447 najsjajnijih jata galaksija, koje će sada biti dalje proučavane u izradi mapa njihovog oblika.
Kombinovani podaci Chandra X-Ray teleskopa i Palomar 200" teleskopa, su otkrili ostatke
gamma-ray eksplozije, jedne od najsnažnijih poznatih eksplozija u svemiru, i to u našem galaktičkom komšiluku. W49B je maglina oblika bureta koja se nalazi 35.000 svetlosnih godina udaljena od Zemlje. U ostacima ove kosmičke eksplozije, astronomi su pronašli hemijski sadržaj sa "kolapsar" modelom gamma-ray eksplozije. Po ovom modelu masivna zvezda se formira u unutrašnjosti oblaka prašine i gasa nakon čega postaje crna rupa, kreirajući snažne eksplozije.
Astronomi Harvard-Smitsonian centra za astrofiziku su našli nešto za šta veruju da je crna rupa srednje veličine u centru magline u obližnjoj galaksiji. Kako su crne rupe same po sebi nevidljive, oni su je locirali tako što mesto u sredini magline emituje ogromne količine X-zračenja, i iluminizira u zamahu od 100 svetlosnih godina.
Izračunavajući količinu X-zračenja koja izlazi iz magline, astronomi su procenili da crna rupa ima masu od oko 25-40 solarnih masa. Nije poznato kako se ove srednje crne rupe formiraju, s obzirom da je samo nekolicina od njih pronađena do sada. Zadnji snimak Spitzer teleskopa prikazuje M 33 galaksiju, još poznatu i pod imenom "Pinwheel". M 33 je omiljen objekat među amaterima, ali ovaj snimak je u infracrvenoj svetlosti, pa otkriva mnoge oblake prašine koji su kreirani u supernovama i novama i koji su zatim oduvani okolo galaksije vetrovima sa velikih zvezda. M 33 je prečnika 55.000 svetlosnih godina i prema nama je okrenuta licem, tako da možemo videti njen centar.
NOVI TELESKOPESKOP
ESA je odlučila kako će pomoći izradu teleskopa nove generacije "James Webb Space
Telescope" (JWST), koji je predviđen za lansiranje tokom 2011. godine. Evropljani će zajedno
sa Amerikancima raditi na novom "srednje-infracrvenom" instrumentu (Mid-Infrared Instrument
"MIRI"), koji će biti jedan od četiri instrumenta na novom teleskopu. MIRI će biti korišćen pri
proučavanju starih i udaljenih zvezdanih populacija, regiona formiranja zvezda koji su zaklonjeni
prašinom, i kometa i objekata Kajperovog pojasa. JWST će biti tri puta veći od teleskopa Habl,
i moći će da osmotri objekte od 10 do 10.000 puta bolje u zavisnosti od talasne dužine i tipa
objekta koji se bude osmatrao. Inače još ranije je planirano da ovaj teleskop zameni teleskop
Habl čiji radni vek, uz sve servisiranje, ističe 2011. godine.
JUPITER
Naučnici su otkrili da strujanja u okeanima na Zemlji veoma podsećaju na pojaseve oblaka
u Jupiterovoj atmosferi. Oblaci na Jupiteru i ostalim gasovitim planetama se formiraju u
pojaseve koji se kreću u suprotnim pravcima od gore na dole. Sličnost sa okeanima je
mnogo više nego slučajnost, s obzirom da su oba fenomena očigledno bazirana na sličnim
fizičkim silama. Ovo otkriće bi moglo imati uticaja kako na istraživanju o klimi na Zemlji, tako
i na dizajniranje novih svemirskih misija.
NOVI MOLEKULI
Radio astrnomi su otkrili dva nova molekula koji nikada pre nisu bil viđeni u međuzvezdanom
oblaku u blizini centra Mlečnog Puta. Do sada je u svemiru pronađeno samo oko 130 različitih
molekula, od kojih svi sadrže samo po nekoliko atoma. Ovi novi otkriveni molekuli, "propanal"
i "propenal", sadrže 8 odnosno 10 molekula. Nalaženjem komplesnih molekula u svemiru
kao što su ovi, naučnici mogu da dobiju bolju predstavu o početnim materijalima od kojih
je nastala Zemlja milijardama godina ranije kao i kako je nastao život.
SATURN
Novi snimak Saturna koji je načinila NASA letelica Cassini 18-og maja prikazuje oblake na
planetinoj južnoj hemisferi. Snimak je načinjen sa daljine od 23,4 miliona kilometara kroz
specijalan filter koji je osetljiv na upijanje i raspršivanje Sunčeve svetlosti u
infracervenom spektru.
MOST
Kanadski svemirski teleskop "MOST" je prikazao kako zvezde kao naše Sunce mogu zapravo
biti veoma turbulentne i vibrirajuće i koje neočekivano odašilju bljeskove. Teleskop MOST je
pratio zvezdu Eta Bootis neprekidno tokom 28 dana mereći njenu sjajnost više od 250.000 puta,
a to je 10 puta preciznije nego što je bilo koji instrument pre njega mogao postići. MOST će
takođe pomoći u potrazi za vansolarnim planetama tako što će pratiti promenu sjaja kada
planeta prođe ispred zvezde, slično kao što je to nedavno učinila Venera kada je prešla
ispred Sunca.
SPIRIT
Nakon dugačkog putovanja preko teškog terena, Nasin rover Spirit je prošle nedelje konačno
stigao do podnožja brda Columbia. Bez mnogo odlaganja rover je započeo penjanje uz 90
metara visoko brdo. Naučnici su već uočili nekoliko interesantnih kamenova koje bi voleli da
prouče. Naročitu pažnju ima privlači jedan koji izgleda kao da se drobi iznutra, ostavljajući
praznu "ljusku". Spirit je inače počeo da pokazuje znake istrošenosti. Roverov prednji desni
točak ne radi ispravno i usled kvara crpi više energije od ostalih točkova.
HLADNE ZVEZDE
Uz pomoć kombinovanih zemaljskih teleskopa, internacionalni tim naučnika je izmerio masu
ultra-hladne zvezde i njenog pratioca braon patuljka. Zvezda je locirana na udaljenosti od
40 svetlosnih godina i sadrži samo 8,5% mase Sunca. Njen kompanjon braon patuljak je još
lakši sa samo 6% Sunčeve mase. Ova dva objekta orbitiraju jednan oko drugog na distanci
od 2,5 udaljenosti Zemlje od Sunca. Merenje ovih objekta male mase je veoma teško zato
što nema odnosa između njihove veličine i sjajnosti. Ali u binarnom sistemu kao ovaj,
astronomi mogu da odrede njihovu masu na osnovu merenja njihovog međusobnog uticaja.
PRIVATNO U SVEMIRU
U istoriji astronautike 21. jun 2004. biće zabeležen kao dan kada je izvršena prva privatna
misija putovanja u svemir. Svemirska letelica Space Ship One sa jednim članom posade juče
je poletela i nakon nešto više dva sata dostigla visinu od oko 100 kilometara, a to je visina
gde počinje svemir. Svemirski brod je poleteo iz pustinje Mohave gde se i spustio nakon
okončanja misije. Pilot - kosmonaut Majk Melvil koji ima 62 godine sa oduševljenjem je
doživeo ovaj let: "Pogled na Zemlju od gore je gotovo religiozan doživljaj" izjavio je
nakon prizemljenja.
SKRAĆEN SVEMIRSKI HOD
Astronauti Mike Fincke i Gennady Padalka su bili primorani da u četvrtak skrate svoj planirani
"svemirski hod", usled curenja na glavnoj Finkckeovoj boci sa kiseonikom. Curenje je otkriveno
samo nekoliko minuta nakon što su astronauti izašli izvan stanice, nakon čega su kontrolori
leta požurili astronaute nazad u stanicu. Vanbrodska aktivnost je trajala svega 14 minuta i
22 sekunde. Tokom ovog planiranog "svemirskog hoda" astronauti su trebali da zamene
"Remote Power Controller Module" koji ima kratak spoj na jednom od žiroskopa na Stanici.
Popravka ovog dela odložena je za 29. jun.
SUPERNOVA OTKRIVENA NOVIM INSTRUMENTOM
"Supernova Integral Field Spectrograph (SNIFS)" je novi instrument dizajniran da istražuje
zvezde koje eksplodiraju. Instaliran na 2,2 metarskom teleskopu Havajskog Univerziteta koji
se nalazi na vrhu Mount Kea, instrument je dizajniran da u isto vreme posmatra supernovu,
galaksiju u kojoj se ona nalazi i okruzujuće nebo. Instrument bi takođe trebalo da izvrši
precizna merenja supernova tipa 1A, koje se među astronomima smatraju kao standardne,
jer svaka eksplozija ima identičnu sjajnost čime naučnici mogu utvrditi udaljenost galaksije.
OLSEN NE IDE U SVEMIR
Iako je po planu trebalo da bude treći "svemiski turista" na Internacionalnoj Svemirskoj Stanici,
Gregory Olsen izgleda neće to i biti. Zvaničnici Ruske svemirske agencije su objavili da Olsen nije
više u programu zbog zdravstvenog stanja , iako je On prethodnih par meseci trenirao u
Moskovskom "Zvezdanom gradu", gde je prošao veliki broj testova. Olsen je planirao da izvrši
neke eksperimente za vreme boravka na Stanici.
CENTAR MLEČNOG PUTA
Chandra X-Ray teleskop je otkrio veoma vreo region u centru Mlečnog Puta. Tim astronoma
je snimio pomoću teleskopa region veličine oko 100 svetlosnih godina, odakle je sporo uklonio
sjaj iz oko 2.500 izvora X-radijacije, kao neutronske zvezde, crne rupe, itd. Ono što je ostalo
nakon "čišćenja" je karakteristična radijacija gasa koji je zagrevan do temperature od 100 miliona
stepeni. Moguće je ipak da sjaj ne dolazi iz gasa već iz veće koncetracije pojedinačnih izvora,
kao jato od 200.000 neutronskih zvezda.
KVAR ŽIROSKOPA NA SVEMIRSKOJ STANICI
U sredu uveče se pokvario žiroskop na Svemirskoj stanici (ISS), što ipak po rečima Nase ne
predstavlja opasnost za posadu. Žiroskop se pokvario samo nekoliko sati nakon što su otvorena
vrata koja spajaju stanicu i Soyuz kapsulu koja je pristala uz stanicu sa tri astronauta.
Četiri žiroskopa na ISS su dizajnirana da održavaju orijentaciju stanice u svemiru, ali stanica
može da radi i sa smo jednim ispravnim žiroskopom. Čak ako bi se i ovaj zadnji žiroskop pokvario,
ISS bi mogla da manevriše i održava poziciju uz pomoć džet mlaznica na Soyuz kapsuli. Jedan
od žiroskopa se pokvario još pre godinu dana i trebao je već da bude popravljen, ali nije zbog
nesreće šatla Kolumbija. Sledećih devet dana od pristajanja kapsule, na ISS će biti ukupno pet
astronauta. Pored posade broj devet koju sačinjavaju astronauti Gennady Padalka i Michael
Fincke, na ISS je stigao i ESA astronaut Andre Kuipers, koji će se za devet dana vratiti na
Zemlju sa starom posadom stanice.
"GRAVITI PROBE B"
NASA je prekontrolisala u utorak lansiranu letelicu "Graviti Probe B" i po rezultatima provere
izgleda da sve besprekorno funkcioniše. Solarni paneli proizvode dovoljno energije za
pokretanje svih električnih i komunikacijskih sistema. Svi sistemi su aktivirani i ako sve bude
išlo kako treba, letelica bi trebala da potvrdi dve Ajnštajnove teorije o teoriji relativiteta:
kako Zemlja krivi prostor i vreme oko nje i kako povlači vreme i prostor tokom rotiranja.
Kalibracija instrumenata će vršiti sledećih 60 dana, nakon čega će letelica početi sa
preciznim merenjima u toku sledećih 12 meseci. Analiziranje ovih prikupljenih podataka
će uzeti još dodatnih 12 meseci.
ARECIBO Veliki Arecibo radio teleskop u Porto Riku je dobio nova poboljšanja koja će ga načiniti još
snažnijim. U prošlosti, Arecibo je bio u mogućnosti da posmatra samo jednu tačku u svemiru,
nakon čijeg viseštrukog osmatranja je bio u stanju da načini snimak. Novi ALFA
(Arecibo L-Band Feed Array) radi kao kamera koja omogućava opservatoriji da posmatra sedam
puta veći region u istom vremenskom periodu. Ovo bi trebalo da dramatično ubrza mogućnost
prikupljanja podataka, kao I potragu za retkim objektima kao što su pulsari oko crnih rupa.
SATURN
Zadnji snimak Saturna koji je objavila NASA, a koji je načinila "Cassini" letelica u četiri talasne
dužine: ultraljubičastoj, vidljivoj plavoj, dalekoj crvenoj i skoro infracrvenoj. Snimci su načinjeni
u razmaku od 20 minuta i svaki snimak je različit aspekt Saturnovih oblaka i prstenova. Kada su
načinjeni ovi snimci, letelica se nalazila 44.5 miliona kilometara udaljena od Saturna.
SUDAR KOMETE I ZVEZDE
Astronomi Peen Univerziteta su posmatrali veliku kometu koja je udarila u zvezdu udaljenu
3.200 svetlosnih godina od nas. Uz pomoć 9,2 metarskog teleskopa Hobby-Eberly u Teksasu,
astronomi su osmatrali zvezdu LkHalpha 234 čija je masa šest puta veća od mase Sunca,
ali koja je u isto vreme samo 100.000 godina stara. Oni su osmatrali zvezdu više puta i za
vreme jednog od ovih osmatranja svetlost zvezde se promenila zaklonjena materijalom sa
komete. Astronomi su zatim izračunali da je kometa veličine 100 km morala ispariti u blizini
zvezde da bi se stvorio ovaj efekat.
PRVA PLANETA ZA NOVU OPSERVATORIJU
"Hobby-Eberly" teleskop McDonald opservatorije je pronašao svoju prvu vansolarnu planetu.
Planeta ima masu od 2,84 Jupiterove mase, i orbitira oko zvezde HD 37605 svakih 54,23 dana.
Teleskop je otkrio planetu mereći zvezdinu brzinu pomeranja prema i od Zemlje, na osnovu čega
je moguće utvrditi masu planete. Opservatorija je odlično opremljena za pronalaženje ansolarnih
planeta jer se u njoj nalazi "High Resolution Spectrograph Instrument", koji može da izmeri sastav
objekta sa velikom preciznošću.
SOLARNI VETAR
Voyager letelice koje se nalaze na samoj ivici Sunčevog sistema su detektovala efekte
najsnažnije solarne oluje koja je ikada zabeležena, a koja se desila na Suncu tokom oktobra
i novembra prošle godine. Zahvaljujući celoj flotili letelica (Cassini, Mars Odyssey i oba
Voyagera), naučnici su bili u mogućnosti da prate kako oluja putuje kroz Sunčev sistem.
Naučnici se nadaju da će detektovati proizvedene radio talase kada ova oluja sa Sunca za
još nekoliko meseci udari
u međuzvezdani gas.
OTKRIVEN PAR BRAON PATULJAKA
Astronomi sa Harvard-Smithsonian centra za astrofiziku su otkrili par braon patuljaka koji
kruže jedno oko drugog, što bi trebalo da pomogne u potrazi za odgovorima na neka
ključna pitanja o ovim objektima. Da li su oni velike planete, neuspele zvezde, ili nešto
sasvim drugo? Po jednoj teoriji braon patuljci se formiraju u oblaku međuzvezdanog gasa,
iz koga bivaju izbačeni pre nego što postanu prave zvezde. Ovaj par braon patuljaka kruži
jedan oko drugog na razdaljini jednakoj šest udaljenosti između Sunca i Plutona. Njihovo
gravitaciono držanje je neznatno, pa izgleda kao da su se formirali u mirnom okruženju
kao regularne zvezde.
TEŠKE GALAKSIJE SU NASTALE RANO
Nova osmatranja VLT teleksopa Evropske južne opservatorije su srušila teorije po kojima
se masivne galaksije nisu razvile u ranom svemiru. Astronomi su našli četiri udaljene galaksije,
koje su nekoliko puta veće od našeg Mlečnog Puta, a koje su se formirale kada je svemir bio
svega 2 milijarde godina star. Astronomi su pre ovoga verovali da su najveće galaksije nastale
tek nedavno, nakon milijardi godina sjedinjavanja u sve veće i veće strukture.
ZVEZDA UVELIČAVA GRAVITACIONO SOČIVO
Chandra X-ray opservatorija je pronašla galaksiju koja ima ulogu gravitacionog sočiva pružajući
neverovatan pogled na udaljeni kvazar dalek 11 milijardi svetlosnih godina. I ne samo to,
već jedna zvezda u galaksiji još više uveličava lik, pružajući astronomima pogled u samo
srce kvazara. Ovo prirodno leće je toliko snažno, da pruža astronomima mogućnost da vide
detalje 50.000 puta bolje nego nego što bi videli Habl ili Chandra teleskopima. Jedan od detalja
za kojim astronomi tragaju je kako gas "teče" u supermasivne crne rupe koje pokreću kvazare.
GAIA
ESA radi na novoj i ambicioznoj svemirskoj opservatoriji koja će biti u mogućnosti da precizno
izradi mapu milijardi zvezda u našoj galaksiji. Nazvana "GAIA", letelica bi trebalo da bude
lansirana 2010. godine, osmatrajući nebo tokom sledećih pet godina. Astronomi će zatim
sakupiti ove detalje u 3D mapu milijardi zvezda što će uključivati njihovu poziciju, kretanje
pa čak i sastav. Sa tako sveobuhvatnom mapom neba, GAIA će otkriti mnogo različitih novih
objekata, dajući naučnicima obilje novih meta za buduća osmatranja novim i senzitivnijim
instrumentima.
TAU CETI
Astronomi su otkrili da je obližnja zvezda Tau Ceti, okružena sa deset puta više asteroida i
kometa nego naš Sunčev sistem. Čak i ako postoje planete koje kruže oko ove zvezde Tau Ceti,
one najverovatnije nemaju život usled čestih i razarajućih udara ovih objekata. Ovo otkriće će
pomoći naučnicima da suze svoju potragu za udaljenim svetovima koji bi mogli podržati život,
svetova sa manje kometa i asteroida.
Oblaci na Titanu
Sonda „Kasini-Hajgens” snimila je i fotografije za koje naučnici pretpostavljaju da predstavljaju
oblake metana i golemi krater na Saturnovom mesecu Titanu. Tokom svoga prvog prolaska
pored najvećeg Saturnovog meseca na udaljenosti od 350.000 km, sonda je upotrebila svoje
instrumente kako bi se “probila” kroz njegovu atmosferu i snimila izgled površine. Snimci
ukazuju da se na površini meseca odigravaju neke geološke aktivnosti. Najizražajniji deo
snimka predstavljaju oblaci nedaleko od južnog pola meseca nalik na zemaljske kumuluse,
čija se dužina procenjuje na oko 450 km, a nalaze se na oko 15 km iznad površine. U oktobru
bi sonda trebala da prođe pored Titana na udaljenosti od samo 1.200 km. Tom će prilikom biti
u mogućnosti da snimi još kvalitetnije slike površine meseca. Istraživanje Titana zapravo je
jedna je od najvažnijih misija zajedničke američko-evropske sonde, jer je taj mesec u svojoj
atmosferi verovatno zadržao mnoge gasove koji su pogodovali stvaranju života na Zemlji.
Sonda „Kasini-Hajgens” dobila je ime po astronomima iz 17. veka: Francuzu Žanu Dominiku
Kasiniju, upravniku pariške zvezdarnice koji je otkrio Saturnove mesece i ustanovio podelu
njegovih prstena, te Holanđaninu Kristijanu Hajgensu, koji je otkrio same prstenove.
SPIRIT
Nasini inžinjeri su odlučili da rover Spirit vozi unazad dok se bude kretao uz brdo
"Columbia Hill", i to zbog problema sa jednim od njegovih točkova. Problem se pojavio pre
par meseci kada je jedan od točkova počeo da pokazuje znake većeg otpora. Naučnici su
pokušali da ga zagreju, kao i da ga odmore, ali ništa nije pomoglo. Spirit za sada drži taj točak
zakočen, vukući ga za sobom kao sidro krećući se unazad. Ovo je uštedelo energiju, ali je i
usporilo brzinu rovera. Spirit će još uvek koristiti ovaj točak pri prelasku preko težeg terena.
SATURN I JUPITER
Izgleda da su se Jupiter i Saturn formirali na dva sasvim različita načina, po najnovijoj
kompjuterskoj simulaciji. Ako je ova simulacija tačna, teški elementi su završili skoncetrisani
u Saturnovom jezgru, dok su na Jupiteru skoro pravilno rasprostranjeni. Ovo ukazuje da su
različiti procesi načinili dve planete. Tim Los Alamos nacionalne laboratorije je načinio
50.000 različitih scenarija baziranih na svakoj mogućoj varijaciji koju dozvoljava poznata
astrofizika.
ASTEROID
ESA razmišlja o novoj ambicioznoj misiji čiji bi cilj bio pomeranje asteroida. Nazvana
"Don Quijote", misija bi uključivala dve letelice: Sancho i Hidalgo, i bila bi lansirana
najranije 2010-2015 godine. Sancho letelica bi se susrela sa asteroidom koji bi tokom
sedam meseci proučavala do najsitnijih detalja, nakon čega bi zabeležila kako Hidalgo
letelica velikom brzinom udara u asteroid. Udar ove letelice bi malo pomerio orbitu asteroida,
dajući naučnicima uvid koliko bi snage bilo potrebno za pomeranje budućih asteroida.
Još pet misija je u razmatranju, uključujući tri misije osmatranja i dve bliskog susreta.