Sunčev sistem Galaksija Meteori Asteroidi Verovanja Zanimljivosti
Rečnik Vesti Arhiva Linkovi Download Kontakt

 

 Homeworld

Igre

U početku je u real-time strategijama glavna taktika bila: što efikasnije i brže nagomilati gomilu resursa koji bi se potom iskoristili za izgradnju ogromnog broja jedinica, čiji je cilj bio da bukvalno preplave neprijateljske snage prilikom napada. Gubici: podnošljivi. Zabava: zagarantovana. Da li je to bila pešadija koja je izdisala pod gusenicama vaših ultra-modernih tenkova ili su to bila kojekakva čudovišta koja su se raspadala na sitne delove pod magijskim napadima vaših carobnjaka – nevažno je, jer je neprijatelj uvek plaćao krvlju to što se usudio da se suprostavi vašoj viziji svetskog poretka. Hvala Bogu da je to učinio, jer bi ste u suprotnom bili prinuđeni da desetkujete civilnu populaciju u cilju prekraćivanja nekog subotnjeg popodneva.

Medjutim, od nedavno su počeli da se pojavljuju naslovi koji zahtevaju od igrača da zapravo razmišljaju o svojim trupama i da ih štite od besmislenog gubitka života. Osim kada je to baš zabavno, naravno. Igre kao što su StarCraft, Myth I i II, Warhammer: Dark Omen i druge – zapravo traže da razmislite pre nego što pošaljete svoje vojnike na neprijatelja. Real-time strategije su konačno počele da stižu, pa i prestižu potezne strategije kada je u pitanju taktika. Kombinovanje napada različitih jedinica, traženje slabih tačaka u protivničkoj odbrani i pokvareniji načini borbe od običnog „prsa u prsa“ su postali neophodni za prelazak igre.

Jedan od najnovijih predstavnika novog talasa taktičkih hard-core real-time strategija je fenomenalni Homeworld. Baš kao i ostale od pomenutih igara i ova igra nosi sledeće osobine: relativno je teška, zahteva razmišljanje, pruža lep “ja sam Bog” osećaj prilikom igranja i, najvažnije, donosi nešto novo – baš kao što su to učinili i, na primer, StarCraft i Myth.

Ali, krenimo redom. Od klasičnih stvari tu je dopadljiva grafika – i to 3D, koja, iako nije ravna jednom Quake-u III, sasvim obavlja svoju funkciju doprinošenja realističnosti igre. Zvuk je odličan, kao i komandni interfejs – koji, iako je pomalo neobičan dok se čovek na njega ne navikne, omogućava dobru kontrolu jedinica i pregled bojnog polja u 3D prostoru.

Ko je igrao Myth lako će savladati kontrolu jedinica u Homeworldu – i ovde postoje formacije, kao i potreba za rotiranjem oko bitke zarad boljeg uvida u situaciju. I ovde je više nego potrebna primena naprednih taktika zarad ostvarivanja cilja. Nije svejedno odakle i sa čim napadate neprijatelja. Baš kao sto su u Myth-u neki vojnici bili odlični protiv jednog tipa protivnika a slabo efikasni protiv drugog, i ovde će se javljati potreba za pažljivim izborom jedinica koje ćete poslati na izvršenje misije.

Ono što je Homeworld uzeo od StarCrafta je način pričanja priče. Dakle, prisutni su skriptovi koji će na kratko vreme preuzeti kontrolu od igrača i prikazati delić priče koja se odvija tokom njenih 16 nivoa. Ciljevi će se menjati u toku samih misija što znači da igrač treba da bude spreman da brzo reaguje na iznenađenja koja će se često javljati. Sam scenario je vrlo zanimljiv i zapravo je potrošeno nešto vremena prilikom pisanja istog.

Medjutim, ono što je stvarno novo je potpuna sloboda kretanja. Kako je u pitanju svemir, moguće je pomerati jedinice ne samo po jednoj ili dve ravni, već po potpunom trodimenzionalnom prostoru, što omogućava puno novih taktika, dosad nevidjenih u ovakvim igrama. Na primer, neki brodovi su manje izdržljivi na napade odgore, nekada je moguće proći bukvalno ispod neprijateljskih patrola, a i organizovanje same odbrane je u ovakvom sistemu mnogo zahtevniji posao.

Konačno, prisutni su multiplayer opcija, editor mapa i mogućnost igranja custom nivoa protiv kompjutera (popularno poznato kao „skirmish“). Baš sve što je jednoj strategiji potrebno.

Zaključak bi trebao da bude jasan: ovo je jedna od onih igara koju morate probati. Inače, ne mogu da odolim a da ne kažem kako me svemirski okršaji iz Homeworlda strasno podsećaju na bitke iz Star Treka. Neke scene kao da su uzete iz sukoba Federacije sa svojim neprijateljima. Možda je to jedan razlog više da nabavite ovu odličnu igru.

Igra zahteva P200 i 32Mb RAM-a, a preporučen je PII sa 64Mb memorije i 3D karticom koja podržava OpenGL ili Direct3D.