Sunčev sistem Galaksija Meteori Asteroidi Verovanja Zanimljivosti
Rečnik Vesti Arhiva Linkovi Download Kontakt

 Rečnik "E"

 1-0 A B C D E F G H I J K L M N O P R S T U V Z Č 

E
Ekliptika Prividna godišnja staza Sunca među zvezdama (ili tačnije,  projekcija Zemljine putanje oko Sunca na nebeskoj sferi). Sazvežđa kroz koja prolazi ekliptika čine horoskopske znakove.
Ekvatorska montaža Teleskop je postavljen na osovinu uporednom sa Zemljinom osom (ona zaklapa sa ravni horizonta ugao jednak geografskoj širini mesta posmatrača). Obrćući se oko nje, menja mu se rektascenzija. Upravna osa dozvoljava da se teleskop obrće i menja deklinaciju. Znamo li te dve koordinate nekog tela na nebu i uperimo li teleskop ka njemu, uz pomoć motora koji se obrće u skladu sa Zemljinom rotacijom, možemo u vidnom polju da posmatramo uvek isti deo neba.
Ekvatorski koordinatni sistem Mesni ekvatorski koordinatni sistem ima kao osnovnu ravan ravan nebeskog ekvatora. Početni pravac u njoj je pravac preseka polovine ravni nebeskog meridijana, sa južne strane nebeskog ekvatora, a kao osnovni smisao retrogradni. Položaj nebeskog tela određuju dve koordinate: časovni ugao i deklinacija.
Ekvinokcijumi  Dve tačke u kojima se seku ekliptika i nebeski ekvator. U njima se Sunce, u toku svog prividnog kretanja, nađe u ravni nebeskog ekvatora. Krećući se sa juga na sever, dolazi u prolećnu ravnodnevičku tačku ili gama tačku. Ukoliko stiže sa severa u pravcu juga, doći će u jesenju ravnodnevičku tačku ili libra tačku. Ove tačke nemaju stalan položaj zato što se pomeraju ka zapadu, duž ekliptike zbog precesije.
Elektro magnetski spektar  Potpuni niz elektromagnetskog zračenja: gama zračenje, rendgensko zračenje, ultra ljubičasto zračenje, vidljiva svetlost, infracrveno zračenje i radio talasi. Vidljiva svetlost čini samo mali deo. Od svih navedenih vrsta samo vidljiva svetlost i izvestan deo radio talasa mogu da prodru kroz Zemljinu atmosferu.
Elongacija Prividna uglovna razdaljina datog tela od Sunca, odnosno uglovna razdaljina satelita od planete.
Emisijska maglina Emisijska maglina je oblak svetlećeg gasa u međuzvezdanom prostoru. Ultraljubičasto zračenje koje emituje zvezda koja se nalazi unutar tog oblaka vrlo lako može pobuditi i jonizirati atome vodonika od kojih se sastoje ti oblaci. Iz tog razloga ti oblaci svetle. Osim energije koju emituju pobuđeni atomi vodonika postoji i energija koju emituju teži atomi kao što su kiseonik i azot. Najintenzivnije zračenje potiče od jonizovanog vodonika koje daje oblaku ljubičastu boju.
Emisijske linije Usko područje talasnih dužina spektra u kojem je energija veća nego u njegovoj okolini. Ove linije se pojavljuju kada se dogodi prelaz atoma ili molekula gasa s jedne na drugu energetsku vrednost uz emitovanje elektromagnetnog zračenja.
Epoha Datum izabran radi upoređivanja pri određivanju astronomskih podataka.
Efemeride Tablice izračunatih položaja nebeskih tela za uzastopne trenutke. Ponekad sadrže i podatke o njihovim brzinama kretanja, zvezdane veličine i druge koji su neophodni za astronomska posmatranja.