Prema Reuters-u
priredila Gordana
Đokić
22.07.2004.
Kosmolog, profesor Stiven Hoking (Stephen Hawking) ove nedelje
je
izgubio jednu od
najčuvenijih opklada u istoriji savremene nauke, nakon što je odbacio
svoju
teoriju o dugoročnoj
evoluciji crnih rupa,
koju je
postavio
1975. godine. Upravo ta teorija je najviše
i
doprinela da Hokingovo
ime postane slavno u naučnim krugovima, pa i u široj javnosti. Autor
bestselera
"Kratka
istorija vremena"
(A Brief History of Time) priznaje da je
američki teoretičar fizike, profesor Džon Preskil
(John Preskill), bio u pravu kada je sumnjao u tačnost njegove, Hokingove,
teorije. Za igubljenu opkladu Hoking je američkom fizičaru poklonio
enciklopediju bejzbola, specijalno za ovu priliku naručenu iz SAD.
"Spreman
sam da priznam da sam izgubio opkladu"
rekao je
Hoking, profesor sa Univerziteta u Kembridžu.
Hoking je
prihvatio opkladu
1997. godine,
kada je
Preskill,
sa
Kalifornijskog
instituta za
tehnologiju,
odbio da
prihvati teoriju da crne rupe permanentno uništavaju
sve što usisaju.
Već
gotovo dva veka
naučnici
se prepucavaju pokušavajući
da reše
zagonetku crnih rupa,
koje se
formiraju kada zvezde potroše
svo nuklearno gorivo i kada kolabriraju ka singularitetu.
Hoking je
1975. godine
postavio hipotezu da su crne rupe tako moćne
da sve
što pređe
njihovu granicu,
koja je u nauci
poznata kao
horizont događaja,
zauvek nestane,
bude bukvalno
"progutano".
Ali,
nakon skoro
30 godina,
on je priznao
da je njegova teorija o crnim rupama,
kao jamama bez
dna u kosmosu,
a koje
usisavaju svu materiju i energiju kao gigantski usisivači,
bila pogrešna.
Hoking sada
veruje da deo materije ipak
"iscuri"
napolje tokom
milijardi godina,
kroz male
nepravilnosti u njihovoj
"površini"
(horizontu događaja).
Zajednička
konferencija
Hoking
je dao
samo kratak
osvrt na svoju teoriju o
"izvrtanju"
crnih rupa,
a detaljnije je
pričao
o tome na Međunarodnoj
konfereciji o Opštoj
teoriji relativnosti i gravitaciji,
održanoj
u Dablinu,
nakon
što je zamoljen
u zadnjem minutu da govori o tome.
"Uvek sam se
nadao,
da
ću kada Stiven
bude priznao svoju grešku,
imati i svedoke;
ali ovo je
prevazišlo
moja očekivanja"
izjavio je
Preskill,
aludirajući
na niz televizijskih kamera pred punim auditorijumom.
Takođe
on je dodao da bi bio pošteđen
mnogo godina nepotrebnih debata na temu takozvanog
"paradoksa
gubitka informacija"
u crnim rupama.
Naime,
u crnu rupu se
može
ubaciti materija koja sadrži
ogromnu količinu
informacija
(recimo
enciklopedija!),
a ono
što na kraju iz
nje izađe
je –
po originalnoj
Hokingovoj ideji
- samo termalno
zračenje
(zračenje
crnog tela),
koje sa sobom
ne nosi nikakvu informaciju
(osim one
trivijalne o svojoj temperaturi).
Stoga,
reklo bi se da
crna rupa tokom svoje evolucije uspeva da uništi
informacije,
odnosno da narušava
dalekosežni
i veoma važni
princip savremene fizike koji se naziva
unitarnost.
Međutim,
prema novom
Hokingovom stavu,
unitarnost
izgleda da ostaje sačuvana,
pošto
je ekstra informacija
"ispisana"
po površini
horizonta događaja.
Neki su
govorili da bi radije sačekali
Hokingovu novu teoriju da bude objavljena,
pre nego
što se odluče
za neku od njih.
"Meni to više
liči,
kad govorimo o
tome,
na simpatičnu
prepirku"
izjavio je
teoretičar
fizike,
profesor Kip
Thorne,
Preskill-ov
kolega,
"Pošto
još
nisam video sve
detalje".Hoking
je izjavio da njegova prerađena
teorija isključuje
njegovo ranije verovanje da bi ljudi jednoga dana mogli da koriste crne rupe
za putovanja u druge univezume.
"Žao mi je
što moram da
razočaram
sve one ljubitelje naučne
fantastike"
dodao je
"Ali,
kada biste
'uskočili'
u crnu rupu,
vaša
masa i energija bi bila izbačena
u univerzum,
ali u
samlevenoj formi".
Pukotine u crnim rupama
Hokingovo najnovije istraživanje,
koje je
prezentovao na konferenciji u Dablinu,
je bila
pristupna beseda rešenju
zagonetke i postavljanja kamena temeljca njegovoj novoj teoriji.
Hoking je
objasnio da crne rupe emituju energiju, fenomen koji je postao poznat kao
"Hokingova
radijacija"
i da postepeno gubi masu ("isparavanje"
crnih rupa), skupljajući se pre nego što nestanu u konačkoj kataklizmičkoj
eksploziji. Ne postoji nikakva informacija o sadržaju materije unutar crne
rupe i kada jednom crna rupa nestane i sve informacije sa njom nestanu. Ako
bi unitarnost bila narušena, govorili su oponenti, poput Preskila ili
velikog holandskog fizičara Gerharda t'Hufta
(t'Hooft),
to bi zaista imalo nesagledive posledice na naše poimanje vremena. Ako se
informacije gube, onda bi to značilo da niko ne bi bio siguran šta se zbilo
u prošlosti niti bi mogao da predvidi budućnost. A slom predvidljivosti je
samim tim i slom nauke, koja se zasniva na ideji da se uspešne teorije
razlikuju od neuspešnih po tome što su u stanju da predvide rezultate još
neizvršenih eksperimenata. U reviziji Hokingove teorije, crne rupe ne
uništavaju potpuno sve što pređe horizont događaja. One nastavljaju još dugo
da emituju radijaciju i možda se čak otvaraju i izbacuju informaciju iz
svoje utrobe kroz zračenje u kasnijim fazama isparavanja.
VENERA I SUNČEVE PEGE
Koristeci informacije koje je sakupio Nasin satelit "SORCE", naučnici su
zapazili da se Sunčeva svetlost koja dopire do Zemlje smanjila za 0,1% tokom
nedavnog traznita Venere. Slično se dešava kada velike pege na Suncu
"zaklone" Sunčevu površinu. Oktobra prošle godine, tri velike grupe pega na
Sunčevoj površini su smanjile Sunčevu svetlost koja dopire do Zemlje za
0,3%.
ENCELADUS
Cassini je 3. jula snimio Saturnov mesec Enceladus, kada je bio udaljen 1,6
miliona kilometara od ovog objekta. Enceladus je mali mesec prečnika svega
499 km. Pokriven je vodenim ledom i
reflektuje 90% svetlosti koja padne na njega, što ga čini objektom sa
najvećom odbojnom moći u Suncevom sistemu. Mesec ima glatku i kraterima
slabo pokrivenu površinu, dok mnogi detalji
potsećaju na Jupiterove mesece Ganymede i Europu. Cassini će prvi put
proleteti blizu ovog objekta 17. februara sledeće godine.
GALAKSIJE
Dok je Habl snimao svojom infracrvenom kamerom deo neba u okviru naučnog
istraživanja, naučnici su odlučili da snime okolni deo neba sa ASC kamerom,
iako nisu očekivali ništa posebno na snimku. Snimak prikazuje nekoliko
galaksija, u šta su uključene i žuta galaksija razvučena kosmičkim sudarom,
zatim mlada, plava galaksija puna područja u kojima se stvaraju zvezde i
neke manje crvene galaksije. Luk u centru snimka je u stvari crvena glaksija
koja ima ulogu gravitacionog sočiva uvećavajući mnogo udaljeniju plavu
galaksiju.
MCNEIL MAGLINA
Najnovija maglina koju je otkrio amater Jay McNeil sa svojim teleskopom od
svega 3" i CCD kamerom, januara ove godine u sazvežđu Oriona, postao je
predmet proučavanja i osmatranja sa skoro svakim instrumentom, samo da bi se
što bolje proučio. Izgleda da je McNeil maglina tek nedavno iluminizirana
mladom, tek formiranom zvezdom. Chandra X-Ray teleskop je uočio izliv X
zračenja iz zvezde što ukazuje na uzajamni uticaj magnetnog polja zvezde sa
orbitirajućim diskom od gasova koji rezultira periodičnim bljeskom.
NOVI METEORIT SA MARSA
Istrazivači su otkrili novi meteorit za koji veruju da potiče sa Marsa. Crni
kamen težine 715 grama je otkriven u potrazi za meteoritima na Antarktiku. U
prošlogodišnjoj potrazi otkriveno je ukupno 1358 meteorita, ali, po
mišljenju naučnika koji vrše klasifikaciju meteorita, jedino ovaj potiče sa
Marsa. Naučnici širom sveta su pozvani da iskoriste uzorak kamena, označenog
kao
MIL 03346, za svoja istraživanja. Možda će ovo pomoći u rešavanju misterije
da li je u jednom drugom kamenu sa Marsa zaista pronađen život ili ne.
TAMNA MATERIJA
Teorija da se širenje svemira ubrzava je dobila još jednu potporu ove
nedelje od grupe naučnika sa
Princeton univerziteta, koji su uz pomoć informacija prikupljenih
"Sloan Digital Sky Survey", izmerili svetlost iz 3.000 kvazara. Naučnici
nisu gledali direktno kvazare, već difuzni vodonik, gas koji se nalazi u
prostoru delimično zaklanjajući šireći prostor. Svetlost kvazara je
promenjena u zavisnosti od količine ovog gasa kroz koji treba da prodre.
Astronomi su bili u mogućnosti da naslute kako se ovaj gas gomila tokom
vremena, i njihovi rezultati se savršeno uklapaju u inflacioni model
svemira.
OBRUČ OKO CRNE RUPE
Međunarodni tim astronoma je pronašao nove dokaze da masivne crne rupe
okružene "torusom" (obručom u obliku krofne) od gasova i prašine mogu da
blokiraju naš pogled ako ih vidimo ivicom okrenute prema nama. Najnovije
osmatranje uz pomoć teleskopa "Integral" i "XMM Newton", ivicom okrenute ka
nama galaksije NGC 4388, udaljene 65 miliona s.g. je omogućilo
da se ustanovi debljina i sastav torusa na taj način što su naučnici
promatrali radijaciju koja prolazi kroz torus dolazeći iz supermasivne crne
rupe.
"NEW FRONTIERS" MISIJE
NASA je skratila listu potencijalnih misija za svoj program "New Frontiers"
na samo dve.
Prva misija je nazvana "Moonrise" i imala bi za cilj slanje dva identična
lendera na Mesečev južni pol, za koji se veruje da ima vodeni led pomešan sa
Mesečevom prašinom, odakle bi lenderi vratili oko 2 kilograma uzoraka nazad
na Zemlju. Druga misija je nazvana "Juno" i imala bi za cilj slanje letelice
u polarnu orbitu oko Jupitera, odakle bi proučavala ovu planetu u detalje.
Obe misije bi dobile po 1,2 miliona dolara za sedmomesečno pručavanje da li
je moguće lansirati letelice do juna 2010. godine i da li bi misije kostale
manje od 700 miliona dolara.
GEMINGA
Astronomi su otkrili malo, sjajno mesto na poznatoj neutronoskoj zvezdi,
Geminga koja je udaljena samo 500 svetlosnih godina od nas. Vrelo mesto koje
je otkriveno iz pomoć XMM Newton X-Ray teleskopa, je veličine fudbalskog
igrališta. Geminga koja ima prečnik od samo 20
kilometara i koja se okrene oko svoje ose četiri puta u toku jedne sekunde
ima masu od čak 1,5 Sunca. Vrelo mesto je kreirano zato što je materijal
koji je izbačen usled brzog rotiranja zvezde, ponovo uhvaćen zvezdinom
gravitacijom i zatim magnetnim poljem kao kroz levak izbačeno u specificnu
tačku koju udar zagreje do temperature od nekoliko miliona stepeni.
INTERNACIONALNA SVEMIRSKA STANICA
ISS bi mogla da do kraja decenije proširi svoj kapacitet na više od tri
člana posada, na osnovu saglasnosti 16 država partnera koji je dogovoren u
petak u Holandiji. ISS bi mogla da ima stalnu posadu od šest članova već
tokom januara 2009. godine. Veličina posade će ipak zavisiti od broja
spasilačkih "Soyuz" letelica koje bi se nalazile na doku svemirske stanice.
Mnogi detalji tek treba da budu razrađeni tokom sledećh godina u šta spadaju
i konstrukcioni planovi kao i dopremanje više zaliha za veću posadu. Takođe
se još ne zna kako bi sistemi na Stanici reagovali na dodatne kosmonaute,
kao ni gde bi na Stanici dodatne zalihe bile spremljene. Najveći korak ka
većoj posadi zavisi od povratka šatlova u opticaj, a koji bi dopremali
delove za dalju konstrukciju Stanice. Dogovor među državama partnerima će
najverovatnije biti potpisan na sastanku
sledeće godine.
KINESKI SATELIT
Kina je pre nekoliko dana, u saradnji sa Evropskom svemirskom agencijom (ESA), lansirala u orbitu svoj drugi istraživački satelit koji će proučavati Zemljino magnetno polje. Satelit je lansiran pomoću noseće rakete tipa Dugi marš. On će se pridružiti sličnom satelitu koji je Kina lansirala u Zemljinu orbitu u decembru, takođe uz pomoć ESA. Oba satelita deo su projekta „Dvostruka zvezda”, čiji je zadatak proučavanje zemljinog magnetnog polja, jonosfere i gornjih slojeva atmosfere. Projekat „Dvostruka zvezda” predstavlja prvi konkretni oblik saradnje kineskih i evropskih svemirskih stručnjaka. Kina je, inače, svoj prvi satelit lansirala 1970. godine.
KATALOG MARSA
Nasini naučnici su pozvali javnost da im pomogne u inspekciji snimaka Marsa
i potrazi za važnim geološkim strukturama skrivenim u hiljadama fotografija
koje se nalaze u Nasinoj arhivi. NASA će dodati set "istraživačkih alata"
svom "Marsweb" vebsajtu koji će omogućiti i pomoći svakome u navigaciji po
površini Marsa i zatim zumiranju bilo kog željenog regiona. NASA se nada da
će im javnost pomoći u nalaženju interesantnih ciljeva za "High Resolution
Imaging Science Experiment (HiRISE)" koji će se nalaziti na letelici "Mars
Reconnaissance Orbiter (MRO)". Ovaj orbiter je u planu za lansiranje 2005.
godine.
PLAZMA MLAZEVI NA SUNCU
Naučnici Univerziteta Sheffielda i Lockheed Martina veruju da su rešili
misteriju supersoničnih mlazeva koji se pojavljuju u Sunčevoj nižoj
atmosferi. Tim je koristeći kompjuterski model i snimke visoke rezolucije
koje je načinio Švedski 1-metarski solarni teleskop pokušao da prodre u
misteriju
kako se ovi mlazevi, spikule, formiraju. Naučnici su uočili da se spikule
formiraju pravilno u određenim mestima, obično svakih pet minuta ili slično.
Oni se podudaraju sa zvučnim talasima
na površini Sunca koji imaju identičan petominutni period. Zvučni talasi se
obično uguše i nestanu pre nego stignu do Sunčeve atmosfere, ali svaki put
kada se ne uguše, spicule se formiraju, izbacujući mlazeve ka gore.
IZBAČENE MLADE ZVEZDE
Astronomi su pratili trag "brzokrećućeg" binarnog para objekata sve do
originalnog "zvezdanog porodilišta" odakle je izbačen pre 1,7 miliona
godina. Binarni par je klasifikovan kao mikrokvazar, gde regularna zvezda
mase 17 Sunca orbitira neutronsku zvezdu ili crnu rupu. Regularna zvezda u
ovom paru je do detalja identična mnogim drugim zvezdama u obližnjem jatu,
tako da su astronmi skoro sigurni da odatle potiče i ova zvezda. Veruje se
da je crne rupa ili neutronska zvezda bila mnogo masivnija od prateće
zvezde, ali je eksplodirala kao supernova milionima godina ranije.
REDIZAJNIRAN DEO ZA ŠATL
Nasini inžinjeri su odobrili dizajn za novi način spajanje spejs šatla za
spoljne rezervoare goriva, a to je bio jedan od najvažnijih uslova da bi
šatl ponovo poleteo. Nesreća šatla Columbia je prouzrokovana jer su
prethodni delovi za spajanje šatla bili obloženi sunđerastom penom da bi
sprečili stvaranje leda. Takav jedan sundjer se odvalio i udario krilo šatla
što je kasnije dovelo do nesreće.
Novi dizajn koristi grejače umesto sunđera u sprečavanju
stvaranja leda, tako da se sunđer više ni ne koristi.
Novi dizajn će biti
upotrebljen na svih 11 rezervoara. Prvi šatl nakon nesreće Kolumbije
poleteće 2005. godine.
MASA NEUTRINA POVEZANA SA TAMNOM ENERGIJOM
Istraživači Univerziteta u Vašingtonu su načinili novu teoriju koja povezuje
zajedno tamnu energiju, misterioznu silu koja ubrzava svemir - sa nedavnim
otkrićem da neutrini imaju masu. Oni veruju da veza dolazi od uzajamnog
uticaja između neutrina i još neotkrivene subatomske čestice nazvane
"accelerons". Kada svemir pokušava da razvuče neutrine i akcelerone na
delove to rezultira tamnom energijom. Jedno interesantno predviđanje koje
proizilazi iz ove teorije je da će ubrzavanje svemira usporiti kako se
neutrini sve više razvlače.