Sunčev sistem Galaksija Meteori Asteroidi Verovanja Zanimljivosti
Rečnik Vesti Arhiva Linkovi Download Kontakt

ORIJENTACIJA NA NOĆNOM NEBU 

Sazvežđa i danas koristimo za orijentaciju na nebeskom svodu. Zvezde koje čine pojedino sazvežđe povezujemo međusobno zamišljenim linijama da bi lakše predočili njihovu međusobnu povezanost. Po neki put produžujemo u mislima spojnicu dve zvezde do mesta gde se nalazi treća zvezda ili neki drugi objekat koji želimo naći. Deo astronomije koji se bavi zvežđima i orijentacijom među njima naziva se astrologija.
 

a (alfa) h (eta) n (ni) t (tau)
b (beta) J (teta) x (ksi) u (ipsilon)
g, G (gama) i (jot) o (omikron) j, f (fi)
d, D (delta) k (kapa) p (pi) c (hi)
e (epsilon) l (lambda) r (ro) y (psi)
z (zet) m (mi) s, V (sigma) w, W (omega
Tablica 1: Mala slova grčkog alfabeta. U zagradama je napisano kako se ona u našem jeziku čitaju. Neka slova alfabeta mogu pisati na različite načine.

Cirkumpolarna sazvežđa

Naš put po nebeskom svodu započećemo od sazvežđa u blizini severnog nebeskog pola, jer se ona iz naših krajeva uvek vide nad horizontom. Nazivamo ih cirkumpolarnim sazvežđima jer nikad ne zalaze, stalno kružeći oko severnog nebeskog pola. Okrenimo se  u smeru severa i pogledajmo zvezdano nebo na toj strani sveta. Prvo moramo pronaći lik Velikih kola kojeg čini sedam najsjajnijih zvezda iz sazvežđa Velikog medveda (sl.1.). Kako su to ujedno i najsjajnije zvezde u ovom delu neba, Velika kola lako je pronaći u svako doba godine. U letnjim mesecima nalaze se Velika kola otprilike u pravcu severozapada na oko pola puta od horizonta do zenita a ruda im stoji gotovo uspravno prema gore.

Slika 1: Izgled severnog neba. Dno karte odgovara horizontu a vrh području zenita. Tačkicama je označena sredina Kumove Slame (tzv. galaktički ekvator).


Lik Velikih kola upotrebićemo da pronađemo ostala sazvežđa severnog neba. Verovatno najpoznatije pravilo astrologije je ono o pronalaženju Severnjače uz pomoć Velikih kola. Naime, produžimo li spojnicu zadnje dve zvezde Velikih kola, koje se nazivaju Merak i Dubhe (čitaj Dube), za oko pet puta u smeru od Meraka preko Dubhea, naići ćemo na usamljenu sjajnu zvezdu. Ona se naziva Severnjača (Polara, Polaris) jer se nalazi u neposrednoj blizini severnog nebeskog pola. Severnjača je trenutno od stvarnog pola udaljena otprilike za prividni pečnik Meseca, što je toliko malo da najčešće možemo uzeti da ona pokazuje stvarni smer severa. Severnjača je najsjajnija zvezda u sazvežđu Malog medveda. Nastavimo li još malo u istom smeru, naići ćemo na sazvežđe Cefeja čije najsjajnije zvezde tvore lik kućice, koja u letnjim mesecima leži postrance, s krovom čiji vrh otprilike pokazuje prema Severnjači. U ovom sazvežđu nalazi se poznata promenjiva zvezda d Cefeja. Po njoj se cela vrsta takvih zvezda naziva cefeide. Cefeide su zvezde koje pravilno pulsiraju (menjaju svoju veličinu) i zbog toga im se menja sjaj. Period pulsiranja d Cefeja je 5 dana 8 sati i 53 minuta. Srednja zvezda u rudi kola, nazvana Mizar, višestruka je zvezda. U njenoj neposrednoj blizini nalazi se zvezdica Alkor (od arapskog jahač) koju ljudi oštrog oka mogu videti prostim okom. Arapi su je koristili za određivanje oštrine vida. 

Krenemo li od Mizara preko Severnjače na drugu stranu naići ćemo na vrlo lepo sazvežđe Kasiopeja. Njenih pet najsjanijih zvezda pravi lik slova "W" ili "M". U ovom sazvežđu nalazi se otvoreni skup zvezda NGC 7789 (tj. 7789. maglina upisana u tzv. NGC katalog maglina) koji se u tamnim noćima lako može videti već i manjim dvogledom kao svetla magličasta mrljica. Otvoreni skupovi su zvezde u našoj galaksiji koje su zajedno nastale i koje zajedno putuju kroz svemir. Ovakvi skupovi mogu imati od samo nekoliko zvezda pa do više hiljada zvezda. NGC 7789 sadrži oko 900 zvezda vrlo slabog sjaja.

Ispod Kasiopeje na severoistočnom nebu uspinje se sazvežđe Perzeja u kojem treba upozoriti na zvezdu Algol, jednu od najpoznatijih promenjivih zvezda. Svakih 2 dana 20 sati i 53 minute potamni ova zvezda na nakoliko sati za oko jednu zvezdanu veličinu. Algol, ili Vražja zvezda, u stvari je sistem od dve zvezde koje kruže jedna oko druge. Kad tamnija od njih pokrije onu sjajniju mi to vidimo kao pad svetline Algola. U sumaglici uz horizont ispod Perzeja gubi se najsjajnija zvezda cirkumpolarnog neba, Kapela, glavna zvezda velikog sazvežđa Kočijaš. Iznad Cefeja, gotovo u zenitu, nalazi se sazvežđe Labuda, koje se zbog oblika ktsta što ga čini njegovih šest najsjanijih zvezda često naziva i Severni krst (slika 3. prikazuje sve zvezde Severnog krsta). Najsjanija zvezda u Labudu naziva se Deneb. Nalazimo li se daleko od izvora veštačkog svetla, ako je nebo potpuno vedro i bez mesečine, videćemo i srebrnasti sjaj Kumove slame (Mlečnog puta) kojeg čine bezbrojne slabe zvezdice naše galaksije. Njena sredina označena je na karti tačkicama. Vidimo da u ovom delu neba Kumova slama prolazi kroz sazvežđa Perzej, Kasiopeja, dira Cefej, i prolazi kroz celo sazvežđe Labuda. Na tom srebrnastom velu, negde na pola puta između Perzeja i Kasiopeje, smestila su se dva prekrasna otvorena skupa zvezda, h i c  Perzeja, koji se prostim okom vide kao slaba mrljica, ali ih već i najslabiji teleskop rastavlja u bezbroj sitnih zvezdica.

I na kraju, produžimo li u mislima luk što ga čine tri zvezde ruda Velikih kola za oko jedan i po put naići ćemo na vrlo sjajnu narandžastu zvezdu, Arktur. Arktur je najsjajnija zvezda na severnoj nebeskoj polulopti, iako samo za nijansu sjajnija od Vege, blistave plavo-bele zvezde iz sazvežđa Lire. Vega nije prikazana na ovoj karti iako se nalazi vrlo blizu njenog ruba. U letnjim mesecima nalazi se u blizini zenita. U ovom delu neba nalaze se i sazvežđa Zmaj, Žirafa i Ris, ali ih čine zvezde tako slabog sjaja da ih je vrlo teško pronaći ako nebo nije zaista tamno i vedro.

Letnje nebo

 

Slika 2: Izgled letnjeg neba. Dno karte odgovara horizontu a vrh području zenita. Tačkicama su označeni ekliptika i sredina Kumove slame.
 

Okrenimo se sada prema jugu i pogledajmo južni deo nebeske polulopte. Već smo napomenuli da se u blizini zenita nalazi sazvežđe Labuda koje ćemo najlakše prepoznati po obliku krsta što se proteže duž Kumove slame. Zadnja zvezda u tom krstu, na suprotnoj strani od Deneba, naziva se Albireo. Jedna je od najlepših dvojnih zvezda na nebu. Kod Albirea se vide izrazite boje obe zvezde u paru, što je kod dvojnih zvezda retkost. Na žalost, da bi se ovaj par zvezda dobro video, potrebno je povećanje od barem 20 puta, dakle mali teleskop.

Desno od Deneba uočićemo Vegu, blještavo plavu zvezdu u malenom sazvežđu Lira. U blizini Vege nalazi se zvezdica e Lire koju već i najmanji teleskop razluči u dve podjednako sjajne zvezdice. Veći instrument, otvora od barem 60 mm i sa povećanjem od 100 do 150 puta svaku od te dve zvezdice nadalje razluči na još dve zvezdice. Sve u svemu, četiri podjednako sjajne zvezdice u dva para što zajedno putuju nebom!

Takođe u blizini, otprilike na pola puta između dvu donjih zvezda u četvorouglu Lire, nalazi se planetarna maglina M57. Ovo je jedna od najsjajnijih planetarnih maglina a da bi se videla potreban je teleskop otvora barem 50 mm i povećanja pedesetak puta! Planetarne su magline oblaci gasa koji su istekli s roditeljske zvezde kad je ona, pred sam kraj svojeg života, narasla i postala crveni div. Sama zvezda nakon ovakvog isticanja svojeg spoljašnjeg omotača u okolni prostor postaje beli patuljak koji se često može opaziti u središtu planetarne magline. Ispod Labuda nalazi se sazvežđe Orla, čija najsjajnija zvezda, Altair, s Vegom i Denebom čini veliki jednakostranični trougao sa Vegom u vrhu. Ovaj trougao se koristi kao polazište za orijentaciju na letnjem nebu i naziva se letnji trougao.

Produžimo li spojnicu Deneba i Vege za otprilike istu dužinu na drugu stranu, naići ćemo na sazvežđe Herkula. U njegovom gornjem delu, u trapezu što ga čine četiri podjednako sjajne zvezde, nalazi se jedan od najsjanijih loptastih skupova, M13. Naći ćemo ga na oko jednoj trećini puta od gornje zvezde prema donjoj. U vedrim noćima ljudi oštrog vida mogu ga opaziti i golim okom kao slabašnu mrljicu. Teleskop pokazuje veliku svetlu mrlju okruglog oblika, dok veliki teleskopi (prečnika objektiva od 15 cm i više) počinju iz te mrlje razlučivati bezbrojne sitne zvezdice. Kuglasti su skupovi kompaktne nakupine više desetina hiljada zvezda. Loptastog su oblika, ali se za razliku od većine zvezda u galaksiji nalaze daleko izvan ravni galaktičkog diska.

Još malo desno (zapadnije) od Herkula nailazimo na malo sazvežđe Severna kruna u kojem blista zvezda Gema (Dragulj). Severna kruna nalazi se pored Volara, velikog sazvežđa oblika zmaja čija se najsjanija zvezda, Arktur, već spušta prema zapadnom horizontu. Savežđe Volara nije celo ucrtano na ovoj karti. Ispod Herkula a između Orla i Volara nalazi se veliko sazvežđe Zmijonosac sa sazvežđem Zmije. Zvezde koje čine ova dva sazvežđa nisu tako sjajne pa je njih teže ocrtati. Uz južni horizont nalaze se sazvežđa Strelca i Škorpiona. Savežđe Škorpion vrlo je uočljivog oblika a osim toga njegova glavna zvezda Antares, vrlo je sjajna i izrazito crveno-narandžaste boje. Ime joj dolazi od anti-Ares, što bismo mogli sa grčkog prevesti kao "suparnik ili protivnik Marsa". Donji deo ovog prekrasnog sazvežđa u našim krajevima jedva da se diže iznad horizonta i obično se gubi u letnjoj sumaglici. Kad je vazduh izuzetno čist, što se po neki put dogodi posle jake kiše, moguće je videti Škorpiona u svoj njegovoj lepoti. Levo od Škorpiona, u najsjanijem delu Kumove slame nalazi se sazvežđe Strelca, nepravilnog oblika ali zato prepuno raznoraznih maglina koje pokazuje već i običan teleskop. Središte Kumove slame nalazi se u ovom sazvežđu.

 

Jesenje nebo

Slika 3: Izgled jesenjeg neba. Karta prikazuje pogled prema jugu. Dno karte odgovara horizontu a vrh području zenita. Tačkicama su označeni ekliptika i sredina Kumove slame.
 

Na prvi pogled jesenje je nebo vrlo slično letnjem. Naš stari znanac, letnji trougao, još je visoko na nebu. Glavni uzrok ove pojave je naglo skraćivanje trajanja dana koje nastupa krajem leta i početkom jeseni. Tako zapravo kroz cela ova tri meseca krajem sumraka na nebeskom svodu nalazimo sazvežđa u približno istom položaju. Tek na istočnoj strani nebeskog svoda uzdiglo se nekoliko novih sazvežđa. Neposredno uz Orla, s njegove leve strane, nalazi se mali romb s repićem koji čini maleno ali lepo zvežđe Dupin (Delfin). Levo od Dupina velik je prostor, siromašan zvezdama, koji pripada sazvežđu Pegaza, čiji se veći deo još uzdiže nad istočnim horizontom gde ga prepoznajemo kao golemi četvorougao. Gornja leva zvezda tog četvorougla pripada sazvežđu Andromede, ali je oko prirodno povezuje u celinu sa preostale tri. To je jedan od primera kako sazvežđa na nebu i likovi koji su im pridruženi često puta nemaju baš mnogo zajedničkog. Daleko dole, u blizini jugoistočnog horizonta, u vedrim noćima možemo opaziti usamljenu sjajnu zvezdu: Fomalhaut, najsjajniju zvezdu sazvežđa Južna riba.

 

 

Proletnje nebo

 

Slika 7: Izgled proletnjeg neba. Karta prikazuje pogled prema jugu. Dno karte odgovara horizontu a vrh području zenita. Tačkicama su označeni ekliptika i sredina Kumove slame.


Tokom celog proleća dan se tako brzo produžava da se večernje nebo vrlo brzo menja. Već između zimskog i proletnjeg neba morali smo se zaustaviti, da nam zimski šstougao ne bi umakao s večernjeg neba neopažen. Iz istog razloga moramo se zaustaviti i između proletnjeg i letnjeg neba, kako nam ne bi promakla sazvežđa Volara i Device. Ako nismo sasvim sigurni, možemo se poslužiti i rudom Velikih kola. Produžimo li zamišljeni luk što ga čine tri zvezde ruda oko jedan i po puta, udarićemo ravno na Arktura. I ostale sjajnije zvezde Volara lako je uočiti jer čine lik izduženog zmaja, sa čije desne strane se smestilo malo sazvežđe Severna kruna. Zvezde Severne krune čine uočljivi polukrug. Daleko najsjajnija u tom polukrugu je srednja zvezda koja se naziva Gema (Dragulj).

Produžimo li dužu osu Volara preko Arktura prema horizontu za oko jednu njenu dužinu, naići ćemo na usamljenu sjajnu belu zvezdu Spiku. Ona je najsjajnija zvezda u sazvežđu Device, koje je poznato po mnoštvu galaksija što se u njemu nalaze. Nažalost, za opažanje tih galaksija potrebni su veći teleskopi, sa objektivima od 10-20 cm u prečniku. Nastavimo li još malo u istom smeru, naići ćemo na mali nepravilni četvorougao, sazvežđe Gavran.