A |
|
Aberacija
zvezdane svetlosti |
Prividno
pomeranje u položaju zvezde zbog konačne brzine svetlosti
(299 792 458 m/s) i pomeranja posmatrača koje pretežno potiče
od obilaženja Zemlje oko Sunca. Zbog toga nam se čini da je
vizura skrenula za neki ugao. Maksimalna vrednost ugla aberacije
je 20" 4955. |
Afel |
Tačka u kojoj je
neko telo na (eliptičnoj) putanji oko Sunca najudaljenije od Sunca. |
Akrecija |
Proces spajanja
sitnih delova materije u veće pod uticajem međusobnog gravitacionog
privlačenja ili usled
sporih sudara. |
Aktivna galaktička
jezgra (AGN-Active Galactic Nucleus) |
To je
središnje područje aktivne galaksije u kojemu se stvaraju
neobično velike količine energije, a čiji izvor
nije zračenje pojedinih zvezda. Ovo je karakteristika
nekoliko različitih tipova objekata koji su podeljeni po
njihovom izgledu i tipu zračenja koje zrače. To su:
kvazari, Seyfert galaksije, radio galaksije, N galaksije i
blazari. Jedini mogući izvor ovako jakog zračenja može
biti super masivna crna rupa u koju pada materija uz oslobađanje
gravitacione energije. |
Albedo |
Odbojna
moć nekog nesvetlećeg tela (npr. planete) prema svetlosnim zracima. U idealnom
slučaju telo koje
odbija celokupnu svetlost koja padne na njega ima albedo 1.0, a telo koje
uopšte ne odbija
svetlost ima albedo 0. [geometrijski albedo] |
Almukantarat |
Mali
krug čija je ravan uporedna sa ravni posmatračevog
horizonta. |
Altituda |
Ugaona razdaljina
nekog nebeskog tela od horizonta. |
Angstrem |
Stara
jedinica za merenje talasnih dužina; jednak je desetomilionitom
delu milimetra. |
Anomalistička
godina |
Vremenski period
između dva uzastopna prolaza Zemlje kroz perihel na putu oko Sunca
(traje 365,25964 dana). |
Anomalistički
mesec |
Vreme za koje
Mesec dva puta uzastopno prođe kroz perigej na svom putu oko Zemlje (27.554 550 dana) |
Antiapeks |
Tačka koja
leži
dijametralno nasuprot Sunčevom apeksu. |
Apeks
Sunčevog kretanja |
Tačka u
sazvezđu
Herkula ka kojoj se kreće Sunce sa celim svojim sistemom (brzinom od 20 km/sec) |
Apogej |
Tačka najdalja od
središta Zemlje na orbiti objekta koji se okreće oko Zemlje. |
Apsolutna
veličina (apsolutna magnituda) (M) |
Prividni sjaj koji
ima neka zvezda kad se posmatra sa razdaljine od 10 parseka. Apsolutna
veličina Sunca je
+4,85 M [prividna veličina] |
Apsolutna
nula |
Teorijski
najniža moguća tempreatura. Tada prestaje svako molekularno kretanje. Po Kelvinovoj skali tada
temperatura iznosi 0K stepeni, dok je po Celzijusu to -273,16°C. |
Apsorpcija
svetlosti u prostoru |
Vasionski
prostor nije potpuno prazan kao sto se misli. Materija, koja je
dovoljno krupna da bi bila zapažena, je rasuta između
planeta, a postoji i između zvezda. Zbog toga je svetlost
koja dolazi od udaljenih objekata manje svetla i crvena. Ovaj
uticaj mora da se uzme u obzir pri svim proučavanjima. |
Apsorpcijska maglina |
Apsorpcijske
magline su tamni međuzvezdani oblaci koji apsorbuju svetlost
koja dolazi iza njih, pa ih vidimo kao tamnu senku na svetloj
pozadini. Ove magline se sastoje od gasa i prašine. Temperatura
ovih oblaka je dovoljno niska da se mogu formirati jednostavniji
molekuli. Pronađeni su jaki dokazi koji pokazuju da se početna
faza razvoja zvezda odvija u ovakvim oblacima. |
Apsorpcijske linije |
Apsorpcijske
linije su oštri padovi intenziteta zračenja na uskom delu
talasnih dužina kontinuiranog spektra. Ovo se događa zbog
toga što atomi apsorbuju zračenje tačno određenih
talasnih dužina pa kada zračenje dođe do atoma prolaze
samo one talasne dužine koje atom ne apsorbuje. Svaki hemijski
element apsorbuje druge talasne dužine pa na osnovu toga možemo
odrediti od kojih se elemenata sastoji zvezda kojoj posmatramo
apsorpcijske linije. Na osnovu jačine pojedinih linija možemo
odrediti i udeo pojedinih elemenata u ukupnoj masi zvezde, ali ne
direktno, jer temperatura, gustina i drugi fizički uslovi
imaju uticaja na jačinu linija. Ove linije su karakteristične
za spektar većine zvezda. Kod Sunčevog spektra se ove
linije zovu Fraunhofrove linije. |
Asocijacija |
Grupa mladih
zvezda (obično nekoliko desetina) koje su rođene zajedno u istom "zvezdanom
porodilištu". Te zvezde su sestre. Pošto nisu čvrsto povezane
međusobnim
gravitacionim privlačenjem vremenom se, nakon nekoliko miliona godina, izdvajaju iz grupe.
|
Astrometrija
(položajna astronomija) |
Grana
astronomije koja se bavi određivanjem položaja nebeskih tela
na nebeskom svodu koristeći činioce kao što su
precesija, nutacija i sopstvena kretanja, koja izazivaju promenu
položaja u toku vremena. |
Astronomska jedinica |
Srednje rastojanje
Sunca od Zemlje = 149,597,870 km |
Atmosfera |
Gasoviti
omotač
oko nebeskog tela. |
Azimutska
(altazimutska) montaža |
Način
postavljanja instrumenta koji astronomskom durbinu omogućava
obrtanje oko dve uzajamno upravne ose: vertikalne(azimutske) i
horizontalne(visinske). Koristi se za merenje koordinata nebeskog
tela u horizontskom koordinatnom sistemu. |
Azimut |
Horizontalni ugao
koji sa meridijanskom ravni zaklapa vertikalna ravan u kojoj se nalazi nebesko telo.
Računa se kao pozitivan od juga ka zapadu. |