Sunčev sistem | Galaksija | Meteori | Asteroidi | Verovanja | Zanimljivosti |
Rečnik | Vesti | Arhiva | Linkovi | Download | Kontakt |
Drugi
sistemi
Dugo vremena je astronomija svoju aktivnost delila na posmatranje planeta
našeg Sunca, i
zvezda, tj. onoga što postoji van Sunčevog sistema. Danas se uspostavlja most
između ova
dva domena istraživanja: astronomi nastoje da prouče planete koje,
možda, kruže oko drugih
zvezda. Postoje li druge
planete u svemiru, ili jedino Sunce ima " svitu"? Na ovo pitanje bi se
lakše
odgovorilo kada bi se pouzdano znalo kako je nastao Sunčev sistem. Ono
što pouzdano znamo
- to je da je naše Sunce sasvim obična zvezda, jedna od stotine milijardi koje vidimo u
našoj galaksiji. Sasvim je verovatno da milijarda galaksija
vidljivih teleskopima sadrži
nekih što milijardi milijardi zvezda ( sto i 18 nula ). Pa zar jedino Sunce ima
privilegiju posedovanja planeta? Većina
današnjih
teorija pretpostavlja da planetni sistemi prirodno nastoje da se formiraju oko zvezda,
odnosno da je postojanje planeta u svemiru pre pravilo, nego izuzetak. Ako je tako, moglo
bi se očekivati da u našoj galaksiji postoji na milijarde planeta. Ali njih nije
moguće
otkriti direktno, pomoću teleskopa, jer su suviše male i preslabog sjaja. Setimo se da je
i najbliža zvezda udaljena 4 sv. godine. Način ipak postoji.
Poznato je da se Jupiter ne okreće direktno oko Sunčevog
središta, nego se ta dva tela okreću oko zajedničkog gravitacionog centra. Neki
pažljivi posmatrač, koji ne bi video
Jupiter, uočio bi da Sunce opiše malu elipsu na nebeskom svodu. Iz toga se
može zaključiti
da oko njega kruži planeta kojoj je potrebno toliko vremena da ga
obiđe. Pomoću tog
metoda, Besel i Piters su još u prošlom veku dokazali da zvezde Sirijus i Prokion imaju
pratioce, danas poznate pod nazivom " beli patuljci" . Nepravilnosti koje u
kretanju zvezda izazivaju planete, mnogo su slabije i teže uočljive. Ipak smatra se
prilično pouzdanim da su neke planete već otkrivene. Zvezda 61 Labuda ( 61 je oznaka iz
Flamstedovog zvezdanog kataloga, a Labud je sazvezđe ) prva je kojoj je
određena
udaljenost - 11 sv. godina, još 1838. godine. Ustanovljeno je da je to, zapravo dvojna
zvezda, čije su obe komponente slabije od Sunca. Manja komponenta pokazuje kolebanje u
kretanju, iz čega je zaključeno da oko nje kruži telo mase oko 15 puta
veće od Jupiterove.
Mada na izgled suviše masivno, ovo telo je previše malo da bi bilo zvezda: najmanja
poznata zvezda ima masu 150 puta veću od Jupiterove. Po svemu
sudeći, reč je o objektu
koji nema sopstvenu svetlost - dakle to je planeta. Američki astronom Piter
van der Kamp pola veka je posvetio proučavanju Barnardove zvezde, u sazvezdju Zmijar,
udaljene od nas 6 sv. godina. Godine 1963. izneo je tvrdnju da jedna planeta gravitira oko
ove zvezde. Šest godina kasnije obznanio je da tamo moraju postojati dve planete, od kojih
je jedna za petinu manja od Jupitera, a druga za desetinu veća od njega. Dugotrajna
praćenja i pažljivi proračuni pružili su indicije da
još neke zvezde imaju planetarne pratioce. Oko
dvojnog sistema Kriger - 60, na primer, udaljenog 13 sv. god. u Cefeju, verovatno orbitira
planeta sa masom 9 puta većom od Jupiterove. Zatim, moguće je da oko crvene zvezde Ros -
614 ( 13, 4 sv. god. , u Orionu ) kruži tamni pratilac mase 80 puta
veće od Jupiterove - što predstavlja prelaz između planete u zvezdu. Treba spomenuti i dvojni sistem Eta
Kasispeje ( 17, 6 sv. god. ), koji bi trebalo da ima pratioca 10 puta
većeg od Jupitera. Iako ne možemo otkriti planete manje od Jupitera, to ne znači da one ne postoje. Sasvim je verovatno da neki od ovih tamnih pratilaca član jednog sistema koji sadrži i manja tela. Na žalost u našem svemirskom susedstvu se nalazi mali broj zvezda. Ako se istraživanja protegnu na udaljenost do 100 sv. godina, tu već ima na hiljade zvezda. Ali, da bi tamo zavirili, astronomi će morati da se opreme još boljom tehnologojom i još većim strpljenjem.
|