Sunčev sistem | Galaksija | Meteori | Asteroidi | Verovanja | Zanimljivosti |
Rečnik | Vesti | Arhiva | Linkovi | Download | Kontakt |
Zvezde
repatice
Decenijama - ali ponekad i hiljadama godina - skrivene u tami svemira, prema Suncu se
ponekad upute ćudljiva nebeska tela koja nazivamo kometama. Njihov sablasni lik oduvek je
bio znamenje zla, jer se smatralo da predskazuju rat, neku epidemiju, glad, gnev
božiji. O kometama ( na grčkom - kometes - " dugokosa " ) zna se relativno malo, zato što one u našu blizinu dolaze u izmenjenom stanju. Glavni deo komete sačinjava jezgro, obično sa prečnikom od svega nekoliko km, a retko preko 20 km. Ono se sastoji od zamrznute vode, amonijaka, metana, ugljenik-4-oksida ( ugljen-dioksid ) i nekih drugih isparljivih materija, prašine. Tokom približavanja Suncu, jezgro se zagreva,
lako topljive materije isparavaju i kometa se - neravnomerno - prekriva atmosferom. U prvoj
fazi se formira koma, prečnika od 20 - 80000 km, ali ponekad i
čak 200000 km. Zatim se ona
razvija u kolosalan oblak vodonika, prečnika i preko milion km, ali nevidljiv za ljudsko
oko. Zbog slabih gravitacionih sila komete, koma pod pritiskom "
sunčevog vetra
"
postaje sve izduženija, dobijajući raskošan svetleći rep, koji ponekad prekriva veliki deo
neba. Do danas je otkriveno 1600 kometa, a neki naučnici veruju da ih je daleko više. Aperiodične " zvezde repatice " kreću se po paraboličnoj ili hiperboličnoj putanji, a u goste Sunčevom sistemu dolutaju samo jednom, napuštajući ga zatim zauvek. Periodične se kreću po zatvorenoj eliptičnoj putanji i pojavljuju se u jednakim vremenskim intervalima ( između 3, 5 i 200 godina ) , a najčešće između 10 i 20 godina. Poreklo kometa je još uvek zagonetno. Holandski
astrofizičar Jan Ort smatra da su nastale iz protomagline, istovremeno sa formiranjem
Sunčevog sistema i da se kreću unutar divovskog oblaka
između Sunca i najbližih zvezda.
Engleski astrofizičar Fred Hojl veruje da komete nastaju
hlađenjem gasova izbačenih u Sunčevoj protuberanci. Ruski kometolog S. K. Vsjehvatskij smatra da kometski materijal
potiče iz džinovskih vulkanskih erupcija na spoljnim planetama. Postoje i druge teorije,
na primer da komete potiču iz hipotetične planete Faeton. Od velikog je značaja i blagovremeno otkrivanje kometa, jer se time omogućuju opsežne pripreme za njihovo što bolje posmatranje i proučavanje. Kohoutekova kometa je 1973. godine bila nabolje proučen objekat u istoriji astronomije samo zato što je otkrivena devet meseci pre nego što će ući u perihel. Ona nije bila spektakularna kao što se ocekivalo, ali je naučnicima donela niz saznanja.
|