Sunčev sistem | Galaksija | Meteori | Asteroidi | Verovanja | Zanimljivosti |
Rečnik | Vesti | Arhiva | Linkovi | Download | Kontakt |
Svet
sumraka
Blistajući na nebu posle zalaska Sunca kao " večernja
zvezda " ili pre izlaska
Sunca kao " zvezda zornjača ", planeta Venera je svojim sjajem oduvek
privlačila pažnju čoveka. Nazivali su je " ogledalom boginja
", alhemičari je smatrali
simbolom bakra, astronomi znakom petka, a drevni biolozi simbolom
ženskog pola. Venera je Zemlji
najbliža planeta, ali se o njoj još uvek malo zna: osvetljenu stranu nam pokazuje
baš kad
su uslovi za njeno posmatranje loši, a kada se nađe u položaju za dobro posmatranje ona
nam okrene tamnu stranu. Osim toga pokrivena je gustom atmosferom. Prečnik Venere
dostiže
12100 km, masa je 0, 84 Zemljine. Oko Sunca se okreće u skoro pravilnom krugu i to brzinom
od 35 km u sekundi ( Zemlja 30 km u sekundi ) . Po svim osobinama Venera je
slična Zemlji
- zbog čega je i nazivaju " sestra Zemljina " - ali
sličnost tu i prestaje.
Sastav atmosfere, temperatura i atmosferski pritisak su dosta
drugačiji. Do tih saznanja
se došlo pomoću ruskih međuplanetarnih automatskih stanica iz serije" Venera
" i američkoj sondi " Mariner - 10 ", mnogim radio-astronomskim merenjima. Podaci koje je na
Zemlju emitovalo pet stanica tipa " Venera " pokazuju da je atmosfera planete
veoma gusta i topla, a da se pretežno sastoji od ugljen dioksida (
ugljenik-4-oksid; CO2 ) i to 90-95%, dok kiseonika ima svega 0, 5%, vode 1,
6%, a azota oko 2%. Gustina atmosfere je 60 puta veća nego na Zemlji, temperatura je
300-500 oC, a atmosferski pritisak je skoro 100 puta
veći nego na Zemlji.
Oblaci i ovako gusta atmosfera upijaju sunčevu svetlost tako da u toku dana na Veneri
vlada sumrak. Vidljivost je zato smanjena i rasipanjem molekula svetlosti u njenoj gustoj
atmosferi - što podseća na naše najgušće magle. Po svemu
sudeći osnovni
razlog tako visokoj temperaturi i pritisku je mala udaljenost od Sunca.
Među predloženim
teorijama najveću pažnju zaslužuje model sa takozvanim " efektom staklene
baste ": Venerina atmosfera se ponaša kao stakleni krov,
propušta Sunčeve zrake i
toplotu ali ih ne odaje. Na njoj veliku količinu toplote
zadržava i ugljen dioksid i male količine vodene pare. Ne treba zaboraviti ni
činjenicu a u toplotnom režimu Venere ima
ulogu i njena unutrašnja toplota, odnosno velika vulkanska i radiaciona aktivnost planete.
Ovu pretpostavku potvrđuju radio-teleskopski snimci i kompjuterske analize: radarski zraci
emitovani sa Zemlje i primljeni natrag sa Venere pokazuju mnoge kratere,
čija mala dubina
pokazuje da je kora planete još uvek dinamična ( erupcije, erozije, radioaktivno
raspadanje, jaki vetrovi. . . ) . Temperatura na
površini
Venere premašuje tačku topljenja mnogih elemenata koji se nalaze na Zemlji u
čvrstom
stanju; olovo se topi na 232, a cink na 420 oC. Otuda je
moguće da na Veneri -
iako je " Venera 8 " sletela na relativno čvrsto tlo - postoje i
reke i jezera u
kojima ključaju metali, a mnogi elementi se nalaze u gasovitom stanju ( sumpor, jod i
živa
). Venera bi za ljude očigledno bila negostoljubiv svet. Iako je neizvesno kada će čovek tamo stići, i sada postoje grandiozni naučno-tehnološki projekti za pretvaranje venerinog pakla u - cvetne bašte. Americki naučnik Karl Sagan je predložio da se na više godina pre sletanja čoveka na Veneru na njenu površinu izbace semena raznih biljaka otpornih na visoke temperature. Ruski naučnici su izneli projekat za stvaranje" čardaka ni na nebu ni na Veneri": na visini od 50 km od površine temperatura je samo 25 stepeni a atmosfera je razređenija. Koristili bi se dirižabli i baloni, a zatim i lebdeće platforme koje bi se tokom vremena pretvorile u oaze sa Zemlje.
|