Sunčev sistem | Galaksija | Meteori | Asteroidi | Verovanja | Zanimljivosti |
Rečnik | Vesti | Arhiva | Linkovi | Download | Kontakt |
Fenomen
života
Drevni zapisi pokazuju da su ljudi još u antičko vreme verovali da se u kosmosu nalaze
naseljeni svetovi - " drugih zemalja" kako je zapisao Anaksagora u petom veku
pre nove ere. Ta tema privlači paznju mnogih modernih naučnika, o
čemu svedoče hiljade
teza, rasprava, knjiga, kongresi egzobiologa. . . Što se Sunčevog sistema
tiče, situacija je nešto jasnija. Život Zemaljskog tipa ima za osnovu
ugljo-vodonična jedinjenja i vodu kao biloški rastvarač. Za razvoj takvog oblika
života, potrebni su i određeni uslovi. Pre
svega temperatura planete ne sme biti ni suviše visoka ( jer bi razorila organske molekule
) , ni previše niska ( jer bi onemogućila biohemijsku aktivnost ). Zatim, potrebna je
dovoljno gusta atmosfera, zbog zaštite od ubojitog zračenja, koja
sadrži zadovoljavajuću količinu kiseonika i vodene pare. S obzirom da se oblast temperaturne tolerancije
( " životna zona" ) , proteže između Venere i Marsa, eventualno postojanje
života sličnog zemaljskom, može biti jedino na još ove dve planete.
Međutim, Venerina
atmosfera je suviše neprijateljska - previsoka temperatura i atmosferski pritisak - da bi
neki zemaljski organizam mogao na njoj preživeti. S druge strane Marsova atmosfera je
nedovoljno gusta, sa premalo kiseonika i vodene pare. Ipak, dopušta se
mogućnost
postojanja primitivnog oblika života na ove dve planete, pa
će za njima tragati sonde koje će biti poslate u skorijoj
budućnosti i koje su i ranije slate sa istim zadatkom. U prilog pretpostavkama egzobiologa idu
ispitivanja koja su pokazala veoma veliku sposobnost organizama da se
prilagođavaju.
Tako, mnoge životinjske vrste žive na dnu okeana gde je pritisak i do 1000 atmosfera;
žive
bakterije su izvađene iz naftnih bušotina sa 1000 m dubine; spore bakterija su opstajale
u laboratoriji na apsolutnoj nuli, a druge u gejzirima na oko 100 oC; cvetne
biljke su pronađene i na visini od 6200 m; gljivice plesni
izdržale su snažno kosmičko zračenje na visini od 33 km u balonskim sondama. . . Neki naučnici smatraju da bi
život mogao biti
zasnovan i na nečem drugom, a ne samo na ugljovodonicima i vodi. Razume se
reč je samo o
hipotezama, ali solidno argumentovanim. Između ostalog, smatra se da je
život moguć i na
silicijumskoj, amonijačnoj, sumporvodoničnoj i
fluorovodoničnoj osnovi. Silicijum je
sposoban kao i ugljenik da formira kompleksne molekule. Druga hipoteza -
više oprezna spekulacija nego naučna pretpostavka - govori o
mogućnosti da život baziran na ugljeniku
egzistira na veoma niskim temperaturama u sredini u kojoj je voda zamenjena
tečnim
amonijakom. Ovo je zanimljiva ideja za razmatranje o Jupiteru i Saturnu, jer tamo vladaju
takvi uslovi. U svakom slučaju, nije na odmet izvesna
opreznost kada se istražuje fenomen života u Sunčevom sistemu. Kompleksni oblici
života
kakve poznajemo, sigurno su privilegija Zemlje. Ali ne može se sasvim
isključiti mogućnost
postojanja nekog oblika života i na nekom drugom mestu u svemiru. O tome
će se mnogo više
saznati u narednim decenijama, zahvaljujući letovima automatskih sondi,
kosmičkim
stanicama, a zatim i brodovima sa ljudskom posadom.
|