Sunčev sistem Galaksija Meteori Asteroidi Verovanja Zanimljivosti
Rečnik Vesti Arhiva Linkovi Download Kontakt

 Rečnik "C"

 1-0 A B C D E F G H I J K L M N O P R S T U V Z Č

C
Cefeid zvezde (Cefeide) To su pulsirajuće promjenjive zvijezde koje su dobile ime po prototipu Delta Cefeidi koja varira između 3.6 i 4.3 magnitude u periodu od 5.4 dana. Cefeide imaju nestabilnu strukturu koja uzrokuje pulsiranje zvezde iznutra ka spolja. Veličina ovih zvezda se može promeniti i do 10 posto u toku jednog ciklusa. Promenom veličine menja se i temperatura. Cefeide su vrlo sjajni žuti divovi koji zrače i do 10000 puta više energije nego naše Sunce pa se mogu videti i sa velike udaljenosti. Cefeide se mogu koristiti kao indikatori udaljenosti tako da ako uzmemo da se sve zvezde u Malom Magellanovom oblaku nalaze na istoj udaljenosti, to znači da se njihove prividne magnitude menjaju sa određenim konstantnim faktorom prema apsolutnoj magnitudi. Kada se jednom odredi udaljenost jedne Cepheide nekom drugom metodom mereći periode pulsiranja možemo odrediti udaljenosti drugih.
Crna rupa Područje svemira u kojem je gravitaciona sila toliko jaka da joj se ni svetlost ne može odupreti. Crna rupa nastaje kada se materija pod uticajem gravitacije uruši u sebe tako da koncentracija mase na određenom relativno malom području pređe neku kritičnu masu.
Smatra se da nastaju kada vrlo masivna zvezda, mase barem trostruko veće od Sunca, eksplodira u eksploziji supernove. Tada se na području od samo nekoliko kilometara nalazi masa nekoliko masa Sunca. Postojanje crnih rupa objašnjava neke pojave vrlo velikog zračenja određenih aktivnih galaktičkih jezgra i kvazara.
Crne rupe se ne mogu posmatrati direktno već se njihovo postojanje dokazuje gravitacionim efektima i materijom koja pada u njih.
Crno telo To je telo koje apsorbuje svo zračenje koje padne na njega. Ovakvo telo je teoretsko i najbliža realna aproksimacija je malena rupa u šupljoj kugli koja se drži na konstantnoj temperaturi. Intenzitet i talasna dužina zračenja koje emituje crno telo zavisi jedino od njegove temperature i može se odrediti pomoću kvantne teorije.
Crveni div Kada zvezda tokom svog razvoja potroši u nuklearnoj fuziji sav vodonik iz jezgra postaje Crveni div. Ovaj naziv je došao od toga što kada se zbog potrošenog vodonika smanji površinska temperatura zvezde i ona postaje crvena. S druge strane iz istog razloga zbog viška gravitacione sile jezgra zvezde kolapsira i postaje inertna. Ovo se odvija sve dok ponovno ne započne nuklearna fuzija, ali sada u omotaču koji se nalazi oko inertnog jezgra. Energija koja se time stvara u omotaču uzrokuje da se spoljašni slojevi zvezde jako šire pa otuda naziv div. Kako se ti slojevi šire tako se i hlade, pa u zavisnosti od spektralnog tipa temperatura površine može pasti sve do 4000 K. Kada naše Sunce jednog dana postane Crveni div njegov će se prečnik  najverovatnije povećati sve do Zemljine orbite. Spektar koji pokazuju crveni divovi je vrlo raznolik zavisno od toga da li se u atmosferi zvezde nalazi više ugljenika ili kiseonika koji zavisno od toga stvaraju neke spojeve s težim elementima. One zvezde koje u atmosferi imaju više ugljenika se nazivaju ugljenikove zvezde.