L |
|
Linearni prečnik |
Pravi prečnik nekog
nebeskog objekta. |
Loptasto zvezdano jato |
To su približno sferične
skupine stotina hiljada pa čak i miliona zvezda. Najsvetlije
loptasto zvezdano jato na noćnom nebu je Omega Centauri
kojem se prečnik procenjuje na oko 620 svetlosnih godina. Za
to jato se smatra da je jedno od najstarijih (15 milijardi
godina). Loptasta jata u našoj galaksiji sadrže najstarije
zvezde i nalaze se raspoređene na sferičnom halou oko
galaksije. |
M |
|
Magnituda |
[prividna
veličina, apsolutna veličina] |
Maglina |
Oblak međuzvezdanog
gasa i prašine. Ovaj se naziv u prošlosti upotrebljavao i za
objekte za koje se danas zna da su galaksije (npr. "velika
maglina" u Andromedi koja se danas naziva Andromedina
galaksija). Postoji nekoliko vrsta maglina; emisijske, koje
svetle pod utjiajem ultraljubičastog zračenja;
refleksijske, koje reflektuju zračenje zvezda; i
apsorpcijske, koje se vide kao tamne siluete na svetlećoj
pozadini. I neki drugi objekti koji se sastoje od svetlećeg
gasa nazivaju se maglinama, pre svega se misli na planetarne magline
i ostatke supernova.
|
Magnetosfera |
"Spoljašnja
granica" planete. Njen oblik i veličina zavise od jačine
magnetskog polja i od Sunčevog vetra. Magnetosfera je ograničena
magnetopauzom, spljoštenom na strani prema Suncu, a izduženom u
dugačak rep na suprotnoj strani. Oblasti prostora u kojima su
zarobljene naelektrisane čestice su radijacioni pojasevi. Oni
oko Zemlje nazivaju se Van Alenovi pojasevi.
|
Magnetne
bure |
Iznenadne
smetnje u Zemljinom magnetskom polju, koje se ogledaju u smetnjama
za radio-veze, kao i u varijacijama igle u kompasu. Njih izazivaju
naelektrisane čestice koje šalje Sunce u doba hromosferskih
erupcija sa zakašnjenjem od oko 24 časa.
|
Male
planete |
- Nebeska tela koja su po svim
karakteristikama, sem po veličini, slična velikim planetama. Misli se pre svega na
asteroide ili na planetoide.
|
Mafei
1 i 2 |
Dve
galaksije otkrivene na infracrvenim pločama u 1968. godini i
identifikovane u 1970. godini kao članovi lokalnog skupa. |
Međuzvezdani medij |
Međuzvezdani
medij je difuzna materija unutar galaksija između pojedinih
zvezda koje su tipično udaljene nekoliko svetlosnih godina
jedna od druge. Pretpostavlja se da je masa međuzvezdanog
medija u našoj galaksiji barem desetina ukupne mase. Spiralne
galaksije kao što je i naša imaju značajnije količine
međuzvezdane materije dok je eliptične imaju vrlo malo
ili uopšte nemaju. Međuzvezdani oblaci su mesta gde se
stvaraju nove zvezde. |
Međuzvezdana prašina |
To su male
čestice u međuzvezdanom mediju. Po veličini mogu
biti od 0.005 do 1 mikrometra i u osnovi su pomešane sa gasom u
međuzvezdanom medijumu. S obzirom da čini samo 1% mase
tipičnog međuzvezdanog medija prašina apsorbuje
puno svetlosti i emituje puno infracrvenog zračenja u
poređenju sa gasom. Prilikom apsorpcije svetlosti koja dolazi
od obližnjih zvezda, međuzvezdanoj prašini se podiže
temperatura do nekoliko desetina stepeni iznad apsolutne nule. Na
tim temperaturama prašina emituje termalno zračenje sa najvećim
intenzitetom u infracrvenom području. Temperature iznad 1500
K uništavaju međuzvezdanu prašinu. Međuzvezdana prašina
je najčešće sastavljena od grafita (najčešći
oblik ugljenika) i silikata gvožđa, aluminijuma, kalcijuma i
magnezijuma. Zbog polarizacijskog efekta smatra se da barem neke
čestice nisu loptastog oblika. Smatra se da je najveći
deo međuzvezdane prašine nastao od materijala kojeg su
izbacile zvezde crveni divovi. |
Mlečna staza, Mlečni
put, Kumova slama |
To je naziv
za našu galaksiju. Na noćnom nebu se vidi kao magličasta
traka koja se njime proteže pa je po tome i dobila svoj naziv. Sa
Zemlje se naša galaksija vidi na ovaj način jer se mi
nalazimo na jednom od njenih krajeva pa kao da je vidimo sa
strane. Ukoliko bi je videli odozgo ili odozdo videli bi je kao
spiralnu galaksiju. Mlečna staza je najsjajnija na mestu
njenog središta koje se sa Zemlje vidi u smeru sazvežđa Strelca.
Ostala sazvežđa kroz koja se proteže Mlečni put su; Perzej,
Kasiopea, Labud, Orao, Strelac, Škorpion, Kentaur, Jedro, Bik i
Kočijaš. Prečnik naše galaksije je 100 000
svetlosnih godina i sadrži odprilike 200 milijardi zvezda.
Centralna izbočina joj je debela 10 000 s.g.,a disk samo 1000
s.g. U spiralnim kracima se nalaze područja stvaranja novih
zvezda. Gustoća materije između krakova je manja za
faktor 2 ili 3 u poređenju sa gustoćom u kracima. Centar
galaksije je jako naseljen i prečnik mu je oko 50 000 s.g.
Ovaj centralni sferični deo se naziva galaktički halo i
u njemu se nalaze neke od najstarijih zvezda u našoj galaksiji.
Sunce se nalazi na udaljenosti od oko 28000 s.g. od središta i
zajedno sa celom galaksijom rotira oko njenog središta i potrebno
mu je 220 miliona godina da napravi jedan krug. Iz razloga što se
svi delovi galaksije ne okreću podjednako naša galaksija
konstantno menja svoj oblik. |